Za razliku od kolege Ghetto Priesta, Benjamin Zephaniah u svom novom albumu nije izgubio ništa od oštrine i britkosti. U "Revolutionary Minds" dominiraju na mahove uznemirujući dijelovi s neobuzdanim basevima i bijesnim beatovima. Kombinira on dub i reggae s mračnim trip hopom, kaotičnim drum'n'bassom i sirovim hip hopom. Pored karijere dub pjesnika, ovaj britansko-jamajkanski Rastafarijanac je priznati pisac, kojeg je prestižni časopis The Times uvrstio među pedeset najbitnijih britanskih pisaca današnjice. Od početka osamdesetih pa naovamo je napisao i objavio veći broj albuma, ali i romana, knjiga za djecu, kazališnih komada i knjiga poezije. Pokretačka snaga iza njegova djelovanja i nit, koja se provlači kroz sva njegova izdanja je borba crnaca za veća prava, ali i socijalno-političke teme spadaju u spektar njegovih srdžbenih tirada, koje su se mogle čuti kako na demonstracijama tako i plesnom podiju. 'Skoro sam šezdeset i još uvijek sam ljut' - odgovorio je on novinaru britanskog Guardiana povodom izlaska ovog novog albuma i ta ljutnja se itekako osjeti u "Revolutionary Minds". U trip hop i dubstep uplivima začinjenoj "In This World" bubnjevi odjekuju kao sve bliža pucnjava, naglašujući još jednu nemirnu noć u getu. Napada on hipokriziju i dvostruka mjerila međunarodne zajednice, licemjerstvo politike i ravnodušnost prema slabijim i zaostalijim. Aura subverzivnosti i dobrovoljne neuklopljenosti, iako je u intelektualnim krugovima u međuvremenu postao priznati pisac i nebitno je li riječ o publikacijama iz osamdesetih ili ovom novom albumu iz 2017. godine, je ono što ostavlja trajni utisak kod radova ovog pristalice 'organizirane anarhije'. Potrebno je samo poslušati skladbu kao što je "President" da bi se uvidjelo koliko terorističkog potencijala još uvijek ima u Benjaminovoj lirici. Nebitno koliko mu establišment laskao, on se nije promijenio i prodao, niti oslabio i popustio. I to u vremenu kad nam je netko poput njega najviše potreban.