Od dijagnosticiranog tumora na mozgu 7. prosinca preminuo je britanski pisac, dub poet, svestrani aktivist i glumac Benjamin Obadiah Iqbal Zephaniah. 

Benjamin Obadiah Iqbal Zephaniah (15. travnja 1958. – 7. prosinca 2023.) bio je britanski pisac,  dub poet i glumac. Prema The Timesu 2008. godine uvršten je na popis 50. najvažnijih britanskih pisaca poslijeratnog razdoblja. 

Zephaniah je rođen i odrastao u četvrti Handsworth u Birminghamu u Engleskoj koju je nazivao "jamajčanskom prijestolnicom Europe". Bio je sin barbadoškog poštara i jamajčanske medicinske sestre. Kao disleksičar pohađao je odobrenu školu ali ju je napustio sa 13 godina ne znajući čitati ni pisati. Tijekom djetinjstva dobio je staru ručnu pisaću mašinu koja ga je, kako kaže, inspirirala da postane pisac. Pisaća mašina se sada nalazi u zbirci Birmingham Museums Trust.

Utjecaj jamajčanske kulture na njegov život
Zephaniah je napisao da je njegovu poeziju snažno utjecala glazba i poezija Jamajke te ono što je nazivao "uličnom politikom". Njegov prvi nastup bio je u crkvi kad mu je bilo 11 godina, a već s 15 godina njegova poezija bila je poznata među afrokaripskim i azijskim zajednicama Handswortha. Kao mladić Zephaniah je odslužio zatvorsku kaznu zbog provale i krađe. Umoran od ograničenja koja nosi status "crnog pjesnika" komunicirajući samo s "crnim ljudima", odlučio se proširiti svoju publiku i uputio se u London s 22 godine. Živeći u Londonu, Zephaniah je bio umiješan u rasne nerede 1980-ih i redovito je doživljavao rasizam.

Zephaniah je postao aktivno uključen u londonsku radničku kooperativu što je rezultiralo objavljivanjem njegove prve zbirke poezije "Pen Rhythm" (Page One Books, 1980.). Objavljene su tri edicije. Zephaniah je izjavio da mu je misija bila boriti se protiv mrtvog akademskog imidža poezije i "prenositi je svuda" ljudima koji ne čitaju knjige pa je pretvorio čitanje poezije u koncertne izvedbe.

Zephaniahova druga zbirka poezije, "The Dread Affair: Collected Poems" iz 1985. godine sadržavala je niz pjesama koje napadaju britanski pravni sustav. "Rasta Time in Palestine" (1990.), priča o posjetu palestinskim okupiranim područjima, sadržavala je poeziju i putopis.

Zephaniah je bio pjesnik u rezidenciji odvjetničke komore Michaela Mansfielda QC-a, sudjelovao je u istrazi o Krvavoj nedjelji i drugim slučajevima, a ta iskustva dovela su do njegove zbirke poezije "Too Black, Too Strong" (2001.). "We Are Britain!" (2002.) je zbirka pjesama koje slave kulturnu raznolikost u Britaniji. Zephaniahova prva zbirka poezije za djecu nazvana "Talking Turkeys" (1994.), ponovno je tiskana nakon šest tjedana. Godine 1999. napisao je svoj prvi roman "Face" namijenjen tinejdžerima.

U svibnju 2011. Zephaniah je prihvatio poziciju pjesnika u rezidenciji u Keats Houseu u Londonu, svoju prvu rezidenciju nakon više od deset godina.  Godine 2016. Zephaniah je napisao uvod za knjigu "Angry White People: Coming face-to-face with the British far right" autorice Hsiao-Hung Pai.

Zephaniahova iskrena autobiografija "The Life And Rhymes of Benjamin Zephaniah" objavljena za njegov 60. rođendan 2018. godine, kada ga je BBC Sounds emitirao kako čita vlastiti tekst. Birmingham Mail nazvao ga je "narodnim laureatom".

Recenzija: Benjamin Zephaniah - "Revolutionary Minds"

1982. godine, Zephaniah je izdao album "Rasta", na kojem se nalazila prva snimka Wailersa nakon smrti Boba Marleya, kao i počast političkom zatvoreniku (kasnije postao južnoafrički predsjednik) Nelsonu Mandeli. Album mu je donio međunarodni ugled i zauzeo prvo mjesto na jugoslavenskim top-listama. Zbog ovog albuma upoznao se s Mandelom, a 1996. godine Mandela je zatražio da Zephaniah vodi predsjednikov Two Nations Concert u Royal Albert Hallu u Londonu.

Aktivizam na djelu 
Zephaniah postao vegetarijanac s 11 godina, a potom vegan s 13 godina kada je pročitao stihove o "sjajnim ribama koje plutaju u podvodnom raju i pticama koje slobodno lete na vedrom plavom nebu".

Zephaniah je bio počasni pokrovitelj The Vegan Society,  Viva! (Vegetarians' International Voice for Animals), i EVOLVE! Campaigns te zagovornik prava životinja. Godine 2004. napisao je uvod u knjigu Keitha Manna "From Dusk 'til Dawn: An insider's view of the growth of the Animal Liberation Movement", knjigu o Animal Liberation Front. U kolovozu 2007. godine najavio je pokretanje Animal Liberation Projecta zajedno s organizacijom People for the Ethical Treatment of Animals. U veljači 2001. godine, Zephaniah je objavio "The Little Book of Vegan Poems".

Godine 2003., Zephaniahu je ponuđeno imenovanje za časnika Reda Britanskog Carstva, ali javno je odbio tu čast. U kasnijem članku za The Guardian pojasnio je svoju reakciju na saznanje da ga se razmatra za nagradu i svoje razloge za odbijanje: "Mene? pomislio sam, meni? Idi u prkno! Ljutim se kad čujem tu riječ 'carstvo'; podsjeća me na ropstvo, podsjeća me na tisuće godina brutalnosti, podsjeća me na to kako su moje pretkinje silovane i moji preci zlostavljani... Benjamin Zephaniah OBE - nikako, gospodine Blair, nikako, gospođo Kraljice. Ja sam duboko protiv carstva."

Godine 2005. Zephaniah se pridružio Amnesty International u izražavanju protivljenja homofobiji u Jamajci, rekavši: "Tijekom mnogo godina Jamajka je bila povezana s borcima za slobodu i osloboditeljima pa boli kad vidim da se dom mojih roditelja sada povezuje s progonom ljudi zbog njihove seksualne orijentacije."

Godine 2016. Zephaniah je kustosirao izložbu "We Are All Human" u Southbank Centru koju je predstavila Koestler Trust, a na kojoj su izložena umjetnička djela zatvorenika, pritvorenika i bivših osuđenika.

Zephaniah je podržavao Kampanju solidarnosti s Palestinom i pridružio se demonstracijama koje su pozivale na okončanje izraelske okupacije palestinskih teritorija, opisujući aktivizam kao "Pokret protiv apartheida". 

Benjamin Zephaniah, hvala na radikalnom aktivizmu i počivaj u miru.