U novoj kompilaciji Jah Billah se ravna po vlastitoj maksimi koja glasi: out of many people come dub and out of dub come one people, koja u biti ništa drugo i manje nije, već putem duba kao univerzalne sile, ujedinjenje i transformacija čitave planete sa svim njezinim stanovnicima u neko više stanje uma i svijesti. Iliti drukčije rečeno: dubbing is a must, kako su već Dub Syndicate ustvrdili na albumu "Fear of a Green Planet" s verzijom od Pablo Mosesa, čija se naslovnica jako podudara s ovom od "Global Showcase Volume One" na kojima naša planeta više ne sjaji u plavom kad je se pogleda iz svemira, već zeleno - sa svim konotacijama i subliminalnim porukama koje ta boja nosi i koje svi mi dobro znamo što su. Jah Billah ovdje igra uistinu globalno i uopće ne misli lokalno. Tako se tu redaju Dubsmith s klaustrofobičnim dubstepom iz Philadelphije, kanadski Seed Organization s plesnim ritmom naglašenim digitalnim dubom, kao i Portugalac Ras Bruno s neobičnim dancehall eksperimentom, te nizozemski producent Process Rebell koji ovdje predstavlja svoju viziju futurističnog duba, izmiješanog s egzotičnom elektronikom. Pored toga, u partiji su također Buds Kru iz švedskog Dub & Roll Recordsa i zagrebački Dr. Obi (Digitron, Bamwise). Trake na ovoj kompilaciji, to jest sve ove vokalne i dub verzije te remiksevi, ne mogu se dakle pričvrstiti uz neku određenu zemlju tipa UK dub, francuski dub ili jamajkanski uplivi, već imaju taj određeni globalni karakter, koji daje do znanja da dub odavno više ne zna za granice - zemljopisne, vremenske, kulturološke ili stilske - i fućka mu se za bilo kakva ograničenja. Tako i treba biti. Pa ipak, Jamajka kao majka duba i reggaea nije nikako zapostavljena ili nedajbože zaboravljena. Za to se pobrinuo Iyano Iyanti, mladi kingstonski pjevač neobičnog vokala, koji ima ragamuffin divljinu i vrckavost jednog Sizzle i koji potpisuje vokale ove ukupno tri skladbe, kojima je Jah Billah pored vlastitih instrumentala, nadodao dub verzije i remikseve autora sa svih strana svijeta u totalu od osamnaest traka. Najzastupljeniji je pak Monodread, član bosanskohercegovačkog Bass-Ul-Ulema kolektiva iz Sarajeva, koji je sve tri skladbe obradio u teškim basevima i gotovo neizvodljivim zvučnim efektima i time odradio sjajan posao. Kao i njegov kolega Bademah, koji ovdje inscenira inovativnu atmosferu s vrlom svježim pristupom miksu. Jedina zamjerka ovoj kompilaciji je što polazi od vrlo malo početnog materijala, kojemu na drugoj strani stoji veliki broj obrada, koje iako međusobno dosta različite, ipak predstavljaju pravi izazov za preslušavanje od početka do kraja.