Mora da ima nešto u vezi ove talijanske grupe da su za suradnju pridobili engleskog producenta Davida Boylea, koji je odgovoran za veliki comeback Lee Scratch Perryja s albumom "Back On the Controls", kao i Max Romeov povratnički album "Horror Zone". Naime, nakon što su novi album snimili u talijanskom Lemon Recording studiju - isto kao i prije dvije godine objavljeni debi album "Mighty Ways" -, Patois Brothers su se uputili u potragu za izvornim, analognim zvukom reggaea sedamdesetih, kakav i sami preferiraju, što ih je u konačnici odvelo u Englesku u Boyleov Rolling Lion studio, koji je opremljen gotovo identičnom opremom kao i slavni jamajkanski studiji iz rečenog perioda i koji ovdje potpisuje miks i masteriranje. Međutim, iako je producent Boyle u ovih dvanaest skladbi oslobodio srazmjerno malo magije u usporedbi s onim što je se moglo čuti u na početku navedenim albumima, "Wise & Wild" ipak ima taj topli, puni i jedinstveni sound njegova studija. Robusne bas linije i lebdeći offbeat bubnjevi dominiraju albumom, koji pak uopće nije tako retrogradan, kako bi se moglo zaključiti po tome gdje je snimljen. Jeste, puno rockesteadyja - kao što je živahna "Play Roots" - i roots reggaea su Patois Brothers ovdje preradili, ali svako malo se njihov fokus pomjera na osamdesete pa naovamo. Tako u "Don't Stop" s njezinim sporim one drop beatom, jazzy klavirom, brzopoteznom gitarom i toplim klavijaturama ovi Talijani zvuče kao Steel Pulse u prvim albumima i uopće, puno skladbi ima jasni rukopis britanskog reggaea tipa spomenutih Steel Pulse, Misty in Roots ili ranih Aswad. U "Shyness Away" se između galopirajućih bubnjeva i rock gitare probijaju sporadični 80's synthovi, a "Switch Off Babylon" s njezinim jakim grooveom i pjevnim refrenom kao da je došla iz pera Alborosieja. U naslovnoj "Wise & Wild" ovaj šesteročlani talijanski sastav iz Venecije kombinira reggae i rock s natruhama popa i soula, demonstrirajući široki spektar stilova u svojem arsenalu. No, jedan od pravih vrhunaca albuma je njihova suradnja s jamajkanskom legendom Max Romeo u skladbi "Life Learning", gdje ovi Talijani još jednom s glatkim, decentnim puhačima, funky gitarom i hipnotičnim basevima oživljavaju duh sedamdesetih, utjelovljen u Maxu Romeu. Ali za spomenuti je i sposobnost ovih Talijana skladati neobično reflektirajuće i sentimentalne balade kao što je završna "Since I Know" s dirljivom klavirskom minijaturom u uvodu u kojoj Patois Brothers daju otvoreni uvid u ono što ih pokreće i vodi, a to je većina istih onih pitanja, dvojbi i promišljanja, koje ima i vjerojatno većina nas koji se tumaramo po ovom portalu.