Ljudi s Kariba ili Afrike na reggae gledaju zapravo puno drukčije nego mi na Zapadu. Za njih on utjelovljuje jedan čitav životni stav s određenim držanjem i ponašanjem. Budući da reggae potječe s mjesta gdje je siromaštvo i besperspektivnost endemsko, malo je svijetlih točaka za koje se tamo može uhvatiti. Reggae je za njih jedna vrsta vodiča putem kojega crpe pozitivnu energiju, kad već ničega drugog nema. Pjevač Promise No Promises iz Antigve u "No Skylarking", najavnoj skladbi za album "In Real Life" kojega je realizirao u suradnji s grčkim producentom Blend Mishkinom, objašnjava detaljno taj stav. A on je ukratko da se treba prestati sa sanjarenjem, prestati s gunđanjem i samosažalijevanjem i čekanjem da niotkuda dođu dobre stvar, već da je potrebno zasukati rukave i potruditi se za nešto bolje.

Promise No Promises
Upravo je to u centru filozofije ovog albuma. U skladbi "I Want Better" Promise No Promises kaže: 'nećeš me vidjeti kako sjedim pokraj puta i tratim svoje vrijeme - ja želim bolje i nemam vremena za gubljenje'. Nije ni producent Blend Mishkin gubio vrijeme. Nakon prošlogodišnjeg vrlo uspješnog albuma "Survival of the Fittest", koji je okrunio njegovu višegodišnju karijeru producenta, glazbenika i DJ-a i s kojim je se konačno etablirao na globalnoj sceni, u "In Real Life" isporučuje on još jedan snažni set modernog roots reggaea kojeg je snimio s Roots Evolution sastavom u Ateni.

Čini se da je ovaj renomirani producent sa svojim sastavom također odlučio pobijediti letargiju i beznađe kakvo trenutno vlada u Grčkoj, baš kao i u nekim karipskim državama poput Antigve ili Jamajke, te u ovakvim teškim vremenima na svijet pustiti još jači i korjenitiji roots i rub-a-dub sound. U "No One Loves" pušta Blend Mishkin svoje Roots Evolution da koračaju u stupajućem ritmu. U gore spomenutoj "I Want Better" grmljavina označava njezin početak, pa ipak na albumu dominiraju puno harmoničniji zvukovi i melodije, koje ovaj Grk začinjava s finim klavirskim i gudačkim dionicama kao u naslovnoj "In Real Life", a pjevač Promise No Promises čini se da veću pažnju polaže na snagu svojih tekstova nego svojega glasa.

Uspoređeno sa spomenutim prošlogodišnjim albumom "Survival of the Fittest", koji je usput rečeno palio energijom, Blend Mishkin u ovom novom naglašava puno smirenije i umjerenije tonove, koji se pak može pohvaliti puno detaljnijom i opširnijom produkcijom. To još postaje očitije u četiri dub verzije, koje čine završnicu albuma. Kolaboracija od Promise No Promises i Blend Mishkina na ovom albumu je ona od tihe glazbene konverzacije, kojoj je ključna pozitivna poruka upletena u svaki pedalj, pri tome njihova ovisnost o skladu i harmoniji sprječava da ovaj album bude još uzbudljiviji događaj.