Cisco Lagomarcino je jedan od onih reggae-konvertita kojima je se ta glazba objelodanila munjevito. Odjednom i potpuno. Bilo je to kad je se s obitelji iz američkog New Jerseyja vratio natrag u Peru. Surferi koji su se motali po plažama glavnog grada Lime su se razvaljivali na toj vrsti glazbe, a varnica je preskočila i na njega. Vrativši se potom natrag u Sjedinjene Države, ovaj put na Floridu, ovaj pjevač formira sastav Mixed Culture, s kojim je do sada nastupao zajedno s Inner Circle, Steel Pulse, Yellowman i sličnim velikanima.

Ime sastava ujedno oslikava i njegovu postavu, koja je sastavljena od članova iz Južne Amerike, Afrike, Haitija i Jamajke. Ta šarolika pozadina se odražava i na njihovu glazbu. Iako im je ljubav prema roots reggaeu svima zajednička - što naširoko elaboriraju i na svojem novom, drugom po redu albumu "Movement in Roots" - utjecaji latino, karipskih i afričkih stilova su također itekako kod njih prisutni. Tome ponajbolje svjedoče skladbe poput "Tesoro", na španjolskom otpjevana balada koja ima taj ljigavi premaz latinoameričkih sapunica.

Ali da znaju i umije drugačije, Mixed Culture pokazuju u kolaboraciji s Perfect Giddimani u "Ganja", sjajnoj i zaraznoj marihuana himni. A da ne zaziru i od teških rock riffova kad je to potrebno, postaje jasno u "Time Alone" ili u snažnom komadu "Guidance" kada po masivnim rockers beatovima prospu hrapavu gitarsku distorziju. U najboljoj maniri angažiranog reggaea se dotiču aktualnih tema kao u grandioznim puhačima popunjenoj "In This Life" u kojoj, doduše iz današnje perspektive gledano, pomalo naivno hvale katastrofično Arapsko proljeće. Ono u čemu se Mixed Culture puno bolje razumiju je nedavna ekonomska kriza i njezine teške posljedice, kojoj se posvećuju u "Tuff Road".

Da Mixed Culture u svojim redovima ima izvrsne svirače, postaje najbolje jasno u drugom dijelu ovog duplog albuma, to jest dub instalaciji "Movement in Dub", čiji miks potpisuje Gary 'The Dubologist' Woung, koji je nagrađen Grammyjem radom s grupom Third World, a s kojim je surađivao i spomenuti Perfect Giddimani. Iako bi se taj drugi dio albuma možda bolje opisao kao njegov instrumentalni nastavak, budući da je tu Woung bio svjesno vrlo suzdržan u pogledu uobičajenih dub efekata. Fokus ovdje leži na pojedinim instrumentalnim dionicama, koje zaista dolaze do najjasnijeg izražaja i tjeraju na veće cijenjenje. Tek tu iz pozadine iskaču u prvi plan fini gitarski radovi, raskošne puhačke melodije, kao i melodične i osunčane dionice synthova te vrlo moćne i sofisticirane bas linije.

Mixed Culture je jedan od onih sastava koji svoju kvalitetu prije svega crpe iz svoje kvalitetne i profesionalne postave te njezinih različitih glazbenih pozadina, a koji su pronašli način kako da zvuče kompaktno i fluidno. To nije jednostavna stvar.