Čovječe, koliko je se malo toga promijenilo. Ma kakav pusti napredak? Evo, Capital Letters su još 1982. godine pjevali pjesme poput "No Jobs" i "Why"; za prvu već sam naslov govori o čemu se radi, a druga priča o gluperdama što ubijaju i ratuju u ime svoga nekog krvoločnog boga. Jedino što je se promijenilo su zapravo današnje veće dimenzije ovih sranja te njihova šira medijska pratnja. Ali promijenile su se i dimenzije ovog albuma - njegovo novo reizdanje iz Greensleeves labela je proširena edicija s uživo snimkama i nikad objavljenim materijalima.

Čak sedamnaest songova, nastalih koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih. Od toga su prve četiri bonus trake do sada neobjavljene snimke iz razdoblja nastanka njihovog debi albuma "Headline News" iz 1979, a iz iste godine datiraju i ostale tri live trake - među kojima je i hit "Smoking My Ganja" - snimljene kod legendarnog radijskog moderatora John Peela za BBC Radio One.

"Winyard" je album koji je uhvatio ovaj sastav na vrhuncu djelovanja i smjestio ga na istu ravan s drugim engleskim reggae grupama toga vremena kao što su Steel Pulse i Aswad. Bilo je to vrijeme kad je se engleski reggae već potpuno emancipirao od izvornog jamajkanskog, a prije navedeni "glavni krivci" u mnogo navrata čak i nadmašili svoje jamajkanske uzore. Naime, tek je dolaskom u Englesku reggae prožet drugim muzičkim strujama kao što su punk i rock, što je dovelo do nekih od najboljih reggae albuma ikad snimljenih. U njih se ubraja i "Winyard" Capital Lettersa.


Puno je se tada u Engleskoj improviziralo i eksperimentiralo. Njihov reggae je imao više dinamike, više dinamita i energije. Čuje se to i na "Winyard". Gitara tjera brzopoteznim skankovima protkanim funkom, jazzom i punk uplivima. Duhači nisu nježni i melodični, već otresiti, smioni i bezobzirni. A tek bubnjevi i bas linije - njihova spora ali moćna tutnjava otupljuje čula i suvereno vlada čitavim prostorom. Pri tome se u glatkim synth pasažama naziru neki novi elementi koji će tek kasnije tijekom osamdesetih dominirati pop muzikom.

Glavna razlika je bila i u tome što se engleska izdanja poput ovoga nisu gubila u religioznim rasta-manirizmima, već su bili nabijeni britkom socijalno- i društveno-kritičkom tematikom, a to je itekako pogađalo duh vremena i zahtjeve običnih (mladih) ljudi. Uspjeh je bio programiran.

Najistaknutija figura toga militantnog i buntovničkog pristupa reggaeu je bio poet Linton Kwesi Johnson, koji je vrlo oštro kritizirao Jamajkance što utjehu i spas traže u nekom imaginarnom Zionu umjesto da se bore za bolje sutra ovdje i sada. Dečki iz prije navedenih engleskih bendova su ga poslušali, pa tako i Capital Letters. A album "Winyard" je dobar primjer angažiranog i prizemljenog reggaea koji uz to i jebeno dobro zvuči.