Osim što se često kao izvori inspiracija navode uobičajeni krivci kao što su droga, ljubav, politika, društvo, itd. ima i onih koji su se prištekali recimo na prirodu - okolinu kao što je živopisna argentinska provincija Mendoza s najvišim južnoameričkim brdom Aconcagua gdje ovaj četveročlani sastav ima svoj glavni stožer. Ne samo što im jedna od sedam traka ovog debi EP-a nosi naziv rečenog brda ("Aconcagua interludio"), već što u traku "4 i 20 (interludio)" na krajnje eksperimentalan primjer reproduciraju olujni zvučni pejzaž, kakav zasigurno vlada tamo gore u visinama ovog brda. Iako to sve s dubom ima veze samo u nekom vrlo metaforičkom značenju, ono što je njima s ovime uspjelo je načiniti dub od same prirode! Baš kao što je jednom rekao Mad Professor: 'Od svega se može napraviti dub, samo ga treba znati pronaći'. Kako god, na ostatku njihovog EP-a, koji traje nepunih pola sata, DownBeat Dub demonstriraju svoju simbiozu analognog i digitalnog u dubovima koji osnovu imaju u uživo odsviranim aranžmanima, pa potom upgrejdovanim s dubstep elementima kao u "Dark Moon", ili protkani steppers natruhama i spacey efektima kao u "JAH Dub". Pri tome kroče stopama utabanim prethodno od bendova poput austrijskih Dubblestandart ili švicarskih Dub Spencer & Trance Hill, koji svi imaju zajedničko to da kombiniraju live svirku s dub produkcijom. Tu se onda mjestimice može pojaviti i snažna gitarska distorzija kao u "The Healing of the Nation", ali i nježni duhački uplivi kakvi se mogu čuti u završnoj "Dub Pulse". Ono gdje se DownBeat Dub razlikuju od prije navedenih europskih kolega, su autohtoni tribalni perkusivni elementi, koji njihovim ritmovima daju tu određenu, pomalo egzotičnu organičnost i privrženost prirodi. Sve u svemu, u "Electrorgánico" ovi Argentinci pokazuju želju da kreiraju vlastiti prepoznatljiv zvuk, a uspjeti u tome kao oni nije laka stvar u moru raznih dub eksperimenata i stapanja s drugim stilovima.