On je samo htio da čuje svoj glas na radiju. S današnje vremenske distance gledano, takva želja se može učiniti neshvatljivom. Nit je slušanje radija što je nekad bilo, niti je danas nekakav problem snimiti vlastiti glas i slušati se do mile volje. S tim da većina ljudi se voli slušati dok priča. No ništa od toga nije bilo tako jednostavno na Jamajci koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Iako je neovisnost za tu malu otočnu državicu na Karibima bila postala stvarnost, kolonijalna diskriminacija je i dalje ostala na snazi. Glas najnižih slojeva do nikog nije dopirao, niti su oni imali mogućnosti da se njihov glas čuje.

Jedini procjep u takvu zacementiranu društvenu spregu su predstavljali mali muzički studiji kao primjerice Sir Coxsone Dodd ili Studio One, koji su se nalazili u getu i na neki način, jedini način, bili glasilo ljudi iz geta. Tu nastaje priča o stanovitom Josephu Spaldingu AKA Big Joe, koji je prvo počeo kao DJ. Umjesto da figurira samo kao mjenjač ploča, on je počeo da najavljuje trake, dodajući svoje komentare na iste. Ljudima je se to toliko svidjelo da su dolazili slušati njega koliko i muziku koju je puštao. On je to nastavio izgrađivati sve dok u potpunosti njegova spika nije zamijenila vokale na trakama. Tako je nastala uloga singjaya, koja će kasnije postati zasebna grana u reggaeu, dancehallu, pa utjecati i na razvoj repa i hip hopa. 'Odrastajući u getu, vidio sam svašta - nasilja i patnje, ljubavi i pravde, ali prije svega puno nepravde' - izjavio je jednom prigodom, prisjećajući se svojih početaka i što ga je nagnalo da od mehaničarskog posla prijeđe na muziku.

Iako zauzima posebno mjesto u reggaeu, Big Joe nije izdao puno albuma, svega tri. Ali je bio izričito uspješan, toliko da je u jednom momentu sedam njegovih pjesama bilo zastupljeno na jamajkanskoj top ljestvici. Sada reizdani album "Keep Rocking & Swinging" je njegov prvi i izvorno je izašao 1976. godine, a njegovu produkciju potpisuje legendarni Bunny 'Striker' Lee. Kao prateći bendovi su Aggrovators i Revolutionaries, koji su se većinom sastavljali iz istih muzičara. Tako ovdje imamo sva zvučna imena poput slavnog gitariste Earl 'Chinna' Smith, ritam dvojca Sly Dunbar i Robbie Shakespeare, Johnnie Clarke, Barnabas i druge. U dvanaest traka, čiji redoslijed je ostao isti kao na originalnom izdanju, su nakrcani najžešći riddimi, koje je spomenuti producent Bunny 'Striker' Lee imao tada u svom arsenalu. U kombinaciji s Big Joevom dinamičnom singjay akrobatikom i društveno kritičkim tekstovima, udarili su kao bomba na ondašnju scenu.

Takvo nešto, u takvom sastavu, do tada nije postojalo, a tadašnji "kužitelji" nisu znali u koju ladicu da ih strpaju. Ali je bilo svima jasno da reggae neće više biti isti kao prije. Upravo je iz toga razloga ovaj album tako značajan i zaslužio je reizdanje. Big Joe će se nakon trećeg albuma "African Princess" iz 1978. godine posvetiti vlastitom sound sistemu Small Axe Hi Fi, a u dvijetisućitim će se vratiti kao producent i inženjer zvuka u hip hopu. Eno ga i danas s džointom u ruci zadovoljno šeta ulicama rodnog Kingstona.