Vratimo vrpcu par godina unatrag: srpanj je 2009. i još novajlije The Skints sviraju u londonskom Underworldu. Upravo na dotičnoj svirci obznanjuju da će njihov debi album izaći te iste godine. "Live. Breath. Build. Believe." je imao golemi uspjeh za jedan sastav koji je do tada bio poznat jedino u određenim krugovima, ponajviše u istočno londonskoj ska i punk sceni. Ali ova četveročlana postava je imala puno toga više na umu, što će se ispostaviti na rečenom albumu. Njihov miks ska, punka, reggaea i duba, kojeg oni zovu East London Reggae, je udario kao bomba i tako su dupirali one koji su mislili da tako nešto više nije moguće.

Kao malo tko drugi, Skintsi su rušili barijere između žanrova, prizivajući natrag vremena kad su punk i reggae išli skupa. Čak i duh The Clasha je počeo ponovno da leti kroz londonske četvrti, kroz koje je opet počelo kružiti pitanje: što je to bilo još jednom, taj nekakav punky-reggae-party? Punk-anarhizam sa svojim socio-kritičkim propitivanjima je ponovno ušao u modernu kulturu urbanih sredina, a Skintsi su na prvi pogled izgledali kao hipsteri koji su za sebe otkrili reggae i punk. No svaki pokušaj bilo kakvog etiketiranja, što bi rekla Sassja, od njih je se odbijalo kao meci od Batmanov kostim. Imali su svoju neku vlastitu shemu, koju su prepoznali i publika i mediji. Posebno otočni mediji, uvijek gladni novih senzacija, našli su u njima idealne kandidate - mlade, energične i muzički nevjerojatno potkovane.

The Skints su praktično od underdoga u kratkom vremenu prerasli u muzički i viralni fenomen. Ostatak je povijest, njihov drugi po redu album "Part & Parcel" iz 2012. godine je financiran pledge kampanjom, u kojoj su imali devedeset dana da skupe financije za album - lova je se nakupila u svega jedanaest dana! S EP-om "Short Change" iz prošle godine još jednom potenciraju svoj uspjeh s hitom "The Cost of Living Is Killing Me".

Tražila je se nova ideja, a ona je došla u obliku koncepta radijske emisije. Novi album "FM" je izgrađen na fiktivnoj radijskoj stanici, koja pušta onakvu muziku kakvu Skintsi slušaju, u režiji njih samih, razumije se. Tu je očekivano puno reggaea, punka, rocka, soula i još hrpa drugog čega, sastavljeno s puno zadovoljštine i dobrog štimunga. U perfektno harmoničnoj kombinaciji muško/ženskih vokala, Skintsi nas vode kroz svoju emisiju, a na programu je dub u "The Forest for the Trees", hip hop-reggae s Rival u "Eyes In the Back of My Head" i kratki grime intermeco u "Grime Hour With Rivz".

Između ovih jedanaest skladbi su kratki skitovi od DJ Mr. Versatile, Dr. Ranking Pegasus i MC Rivz s fiktivnim pozivima slušatelja ("Dancehall Dilemmas") i najavama predstojećih songova. Ali tu je i nekoliko gostiju, kao što su Horseman i Tippa Irie u potencijalnom hitu "This Town", a rečeni Horseman je se ovjekovječio i u steppers-reggae komadu "In The Night". Dok im Tippa Irie gostuje još i u snažnom reggae broju s ragga vokalima "Tazer Beam". Ideološka pozadina Skintsa dolazi do pravog izražaja u verziji Black Flagove "My War", ali ovdje je ova inače agresivna i žestoka hardcore punk himna, preinačena u melankoličnu reggae baladu. U još jednom mogućem hitu, "Friends & Business", Skintsi prerađuju utjecaje ska i rocksteadya od The Specials. Dok se u "Where Did You Go" s elementima popa referiraju na trenutne američke reggae bendove kao što je Iration (u njihovim novijim stvarima).

Muzička lepeza na "FM" je zaista široka - drukčije nije bilo ni za očekivati od The Skints - ali oni s njom upravljaju na tako lagan i tečan način, da je prava uživancija ih slušati. Iako ovaj novi album nije na razini kvalitete od hvaljenog prvijenca (pitanje je da li je uopće moguće to još jednom dokučiti), ipak ih prikazuje u pravom svjetlu i cementira njihov status punky-reggae fenomena, koji nema sličnog.