Teško. Popunjena Močvara bila je oduševljena francuskim gostima, a članovi banda bili su oduševljeni Zagrebom i ispunjenom Močvarom. Iako su u prošlosti imali priliku nastupati u većim koncertnim dvoranama i pred brojnijom publikom, teško se tad mogla ostvariti povezanost publike i banda koja je ostvarena u Močvari. Jedinstvo dvoje najbitnijih sudionika osjetio se od prvih taktova „Diversitea“ do zadnjih taktova „Jump up-a“.  Koncert su započeli već spomenuti „Diversite“ i „Metissage“ da bi zatim band prešao na listu sastavljenu mješanjem hitova sa svih svojih albuma te završio sa „Jump Up“ uz maštovitu koreografiju. Reggae u spoju s arapskom, odnosno sjevernoafričkom, glazbenom tradicijom savršeno je prihvaćen kod hrvatske publike te su ples i skakanje pratili svaku izvedbu već legendarnog Dub Inc.-a. Koliko publika voli ove Francuze pokazuje i poznavanje tekstova na francuskom. Iako je sam jezik poznat tek manjini publike, tekstovi sa svih albuma, bilo francuski ili oni engleski, poznati su publici što se lako moglo uočiti u skupnom pjevanju sa bandom. Da su emocije obostrane, tj. da je band oduševljen publikom jednako koliko i ona njime, osjetilo se pri svakoj komunikaciji banda s publikom u pauzama između pjesama, kao i u postkoncertnom druženju banda s ljudima u klubu. Što se tiče same izvedbe, za prigovore nema nikakvih temelja. Članovi banda su usklađeni do najsitnijih detalja, izvedba je opuštena, a vokali su također vrlo opušteni u komunikaciji s publikom i vrhunski, iskusni majstori u podizanju atmosfere. Iako se radi o, prvenstveno, reggae bandu, energije u njihovom nastupu ne nedostaje. Zvučna kulisa banda u izvedbi uživo gotovo je savršena, studijske kvalitete, a scenska izvedba po mjeri publike, što ih čini vrhunskim bandom kakav se rijetko ima prilike čuti i vidjeti. Na našu sreću, imamo Trip to Zion & RockLive da nam priušti takve trenutke.

Kako nakon ovakvog koncerta ne bi morali rano u krevet, za sve nas su tu bili DJ-i Danny Bwoy, Jinxie i Sapleo uz povremenu pomoć MC-a Chakke. Dvoje Trip to Zionovaca i jedan gost pobrinuli su se da se ples nastavi do jutra. Danny Bwoy i Jinxie su nas zabavljali suvremenim jungle i jump up poskočicama (a Danny Bwoy je ponekad lutao i prema dubstep hitovima) na opće oduševljenje publike. Kada je Sapleo preuzeo kontrolu svojim mnogo žešćim zvukom pomislio sam da je možda otišao predaleko od zvuka koji bi odgovarao publici koja je ovdje došla prvenstveno zbog Dub Inc-a. Međutim, na kraju sam bio u krivu, jer je publika brzo prihvatila Sapleov tvrdi zvuk i prilagodila mu se plesom.

Sretan vam rođendan, Trip to Zion. Nadam se da ćete nam poživjeti barem još ovoliko kako bi svi skupa mogli uživati u vašim vrhunskim programima.