Iako je bila prohladna i mokra večer klub je bio pristojno popunjen, taman da svatko ima svog privatnog prostora, bez pretjeranog naguravanja. Kada smo napokon stigli i skinuli višak odjeće počeli su Antenati.

Već dobro poznata postava izašla je na pozornicu oko 22:15 kada još prostor ispred pozornice nije bio najpopunjeniji, ali na prve taktove pjesama ljudi su se na brzaka sletili pred bend i šou je započeo. Počelo je s nekim novim stvarima koje je publika odmah prihvatila, pa možda se zbog toga možemo nadati nekim skorim novim materijalima. A onda je nastavio klasični Antenat. Redajući hitove poput „Vrline", „Slona" i „Walka" sa Subbinga, te „Badmana" i „Ima nas dovoljno" s Karavane bacili su publike u onaj sub-reggae delirij što uvijek tako dobro naprave. I tako je nekih sat i pol vremena prošlo u trenutku, uz odličnu Nenadovu komunikaciju s publikom i posvemašnje veselje u zraku.

Nakon Antenata i kratke pauze binu su preuzeli tko drugi nego ST!illnessi, i prebacili večer u veću brzinu. Nakon nebrojeno puta što sam ih slušao iste večeri, svaki put sve više shvatim kako savršeno ta dva benda funkcioniraju zajedno. Antenati prvo rasplešu i opuste tijelo i um zaraznim ritmovima i melodijama, i onda se pojave St!llnessi i naprave lom. I tako je bilo i ovaj put. Odmah od početka i „Uvoda" i „Možda" počela je euforija koja se nije stišala do samog kraja svirke.  Kombinacija mediterana, raste i vesele ekipe u smrzutom Zagrebu atmosferu je dovodila do usijanja, i kako su se prebacivale energične „Anantavidjaja", „Katarza", „Dzungla" na regeističnije „Slobodu", „Let" i „Ludilo Plan" osjetio se taj čitav koncept benda, jer su rasporedom pjesama savršeno balansirali atmosferom okrečući ju iz krajnosti u krajnost ali ipak potpuno smisleno. I kako vrijeme uvijek leti kad se zabavljaš, koncert je skoro došao već pred kraj, ali da nebi tako lako završilo, otkrilo se da bubnjar Vale ima rođendan pa mu je cijeli Aquarius jednoglasno pjevao „Kad si sretan" pa se i cijeli klub tresao od topota nogu. I već su bili počeli svirat „Bluz" i svi su pomislili da je kraj, ali kako iznenađenjima nikad kraja još jednom su napravili zaokret i odsvirali „Povratak", te time zadali završni udarac već isrpljenim tijelima zahvalne publike. I onda za kraj svi su se još jednom prisjetili osoba koje su im pomogle da stvore sebe uz „Bluz", te otišli na zrak ili cugu da se odmore, a za to vrijeme prema DJ pultu je kretao..

Filip Motovunski, koji je s godinama već stvorio zavidnu reputaciju na nebrojenim festivalima i klupskim nastupima svojim dramenbejs vizijama. I ni sada nije razočarao one kojima plesa nikada nije dosta, i ponovno je pokazao zašto ga toliko vole svi koji prate dnb scenu u Hrvatskoj a i regiji.

Sve u svemu, dobar i kompletan koncert na kojem su se po tko zna koji put našli izvođači koji si savršeno i glazbeno i ljudski pašu, pa nije ni moglo loše ispast. Jedino je možda vanjska hladnoća možda neke spriječila da se pojave, a i Aquarius mi se čini, iako neloše mjesto, nekako sterilan za takvu vrstu događaja. Ali jako dobro, i tko nije bio trebao je.