Koliko koncerata su Postolari u svojoj karijeri održali u nekadašnjem Stereu, a sadašnjem Pogonu kulture, zaista ne znam. Kada se tome pribroji i nekoliko koncerata u kultnom Palachu te koncerte na Student Dayu, u Crkvi i okolici grada, Postolari se ponose brojkom koju i domaći bendovi teško mogu premašiti. To sve Rijeku čini domaćim terenom Postolara, a oni su uvijek bili veoma dobro prihvaćeni u ovome gradu.

U trenucima najveće euforije za ovim zadarskim bendom, Postolari su nekoliko puta rasprodali dvoranu u koju su se vratili proteklog petka. Ovoga puta ipak nisu uspjeli stvoriti toliku gužvu, ali ovoga je puta (za razliku od užasne gužve tih godina) publika mogla i zaplesati u veselom ritmu Postolara. Brojnost publike je, kako se može zaključiti, bila na nekom polovičnom broju. Naravno, organizatori i bend bi sigurno voljeli veću brojku, ali prisutna publika, kao i ja, nismo se imali zbog čega buniti. Raspoloženje na vrhuncu, kao i uvijek s Postolarima te sasvim dovoljno mjesta za bacakanje u veselom ska ritmu. Kažu da je ska najplesnija glazba, a dragi nam Postolari to svakom prilikom pokušavaju i dokazati.

Set lista je ovoga puta bila gotovo identična onoj iz Crkve, ali dojam je da su ovoga puta uspješnije ispuninjavali zahtjeve koje je pred njih postavila riječka publika. Red starih hitova još uvijek izaziva euforiju većeg dijela publike, a svakim koncertom se sve bolje prima i posljednji album, dok se onaj nadolazeći predstavlja, pomalo sramežljivo, kroz tek nekoliko singleova koje smo već imali prilike čuti i na radio postajama i domaćim televizijama. Prošlim je albumima trebalo podosta vremena ne bi li pali na plodno tlo i bili prihvaćeni upravo onako kako to i zaslužuju. Ovoga puta dojam je kako publika brže hvata korak za omiljenim bendom, a „Milena“ već konkurira i starijim hitovima. Što se same izvedbe tiče, Postolari su i dalje bend koji cilja na zabavu, a ne nekakvu visoku umjetnost. I to rade vrhunski, ostavljajući svakog, pa tako i ovog puta, publiku bez daha i s upalama mišića, ali s osmijehom na licu. Riječka publika im je na tome uvijek zahvalna te stoga Postolari nemaju nikakvog razloga za mijenjanje uspješnog recepta. Uostalom, koga briga je li iskusni gitarist ili novopridošli trubač napravio neku sitnu greškicu, kada je u vas ispucao gomilu pozitivne energije i priuštio vam gomilu zabave?

Postolari su, nakon gotovo dva sata energične svirke, Rijeci obećali povratak čim završi snimanje albuma. Hoće li tome biti tako i hoće li i onda biti jednako dobri? Nadajmo se da hoće....