Nakon što su najavili Matisyahua na festivalu, pod pritiskom nekih udruga, odlučili su ga otkazati. Čovjek nije izjašnjavao o ratu i pravima Palestinaca. Što je, po mom mišljenju, u redu, jer vjerujem da politici nije mjesto na festivalu. Tužno je da ga za to osuđuju i pritišću da izjavi nešto što ne želi. Popričala sam s Izraelkom o tome. Kaže da je Matisyahu divan, da zna svirati i u manjim barovima, a da je čak nekoliko puta nastupao na koncertima za mir na tom području. Nakon što je uprava festivala razmislila drugi put o toj odluci, ipak su se predomislili i pozvali ga da nastupa. U međuvremenu su najavili i jamajkansku pjevačicu Etanu. Matisyahu je prihvatio drugi poziv, tako da danas nastupaju i ona i on. Srce je na mjestu.

No dobro, da se osvrnem na zadnje dvije večeri. Četvrtak je prošao dobro. Održao se tribute Marleyu. Na španjolskom "Cantando a Marley", koji su zajedničkim snagama izveli Mala Rodriguez, Amparo i Roberto Sánchez, Sr. Wilson i drugi. Neke stvari su bile izvedene s više duše, neke s manje. Iskreno, meni to nekako naši Brain Holidaysi ili Naturalna Mistika bolje odrade. Prebacila sam se na Showcase Stage. Odličan mladi mnogobrojan bend Wicked Dub Division je izvodio svoje dub jazz stvari. Naravno da sam i na dubu završila. Aba Shanti I nas je izuo iz cipelica. Inače, Dub Academy je kružni stage s tri ogromna sound systema i malim šatorom za izvođače. Super je jer gdje god da staneš, odličan je zvuk.

U petak smo prvo završili na Dancehall Stageu, na dancehall masterclassu s japanskim kraljem dancehalla Ragga Shuco aka Bomb Tequila. Odlični i jednostavni pokreti ukomponirani u dancehall klasike poput "Willie Bounce" od Elephant Mana! Sve u svemu, jako dobro. Do kraja classa su mu se na pozornici pridružili svi ovogodišnji rototomski danchall učitelji. Zatim smo posjetili Roots Yard, jer smo pročitali da nastupa netko umjetničkog imena Natty Riddim iz Srbije, bila je to žena koja nam je priredila pravu natty roots zabavu. Na Main Stageu su nam nastupali slatka braća Mellow Mood, krasnih glasova i ugodnih ritmova, promovirajući usput najnovije djelo "2 the World".

Zvijezde večeri su nam došle na kraju, prvo Macka B, sa svojim odličnim roots hitovima poput "Legalize the Herb", "Step up" rasplesao je ekipu, a na kraju nam je došao ekstravagantni sedamdesetdevetogodišnjak Lee Perry u šljokičastom odijelu. Baš ga volim, drugačiji je potpuno, i unatoč tome što se ne trudi baš nešto suvislo otpjevati, ima tu neku posebnu energiju koja privlači. Većini, rekla bih, se nije svidio pa su se brzo prebacili na neke druge pozornice, ali dosta ljudi je ostalo i gibalo se u ritmu. Ostao je još samo jedan dan, jedna večer. Odoh plesati do jutra! Do sutra.