Jamajkanska poslovica 'play fool to catch wise', s kojom je naslovio jedan od velikih hitova s albuma "Sound The System", ujedno opisuje muzički i životni put ovog rođenog Talijana sa Sicilije i naturaliziranog Jamajkanca.

Alborosie je se od početnog stranca i tako rekući underdoga prometnuo u jednu od vodećih figura reggaea, i to u zemlji podrijetla ove muzike. Talijanska prepredena elokventnost i jamajkanska muzička inovativnost našli su u liku i djelu ovog italo-raste, kojeg od milja zovu samo Albo, savršenu podudarnost. Eklektično povezuje i mudro filtrira ovaj multiinstrumentalist, skladatelj i producent najbolje elemente iz obje kulture.

Opuštenost, tipična za Mediteran, s njim je našla svoj ekvivalent na Jamajci i reggaeu; 'don't pressure it' - savjetuje on u istoimenoj pjesmi i kao primjer prednjači u ovih deset trakova. Njegove luksuzno aranžirane kompozicije s mirisnim duhačima i harmoničnim backvokalima su začinjene talijanskom maestralnosti i teatralikom. Tako se ritam od "Give Thanks", gdje mu gostuju legendarni The Abyssinians, vuče sporo ali nezaustavljivo poput vlaka kroz preriju, oko kojeg kruže dramatična gitara i razigrani soul klavir. S "Rock The Dancehall" je isporučio vrhunsku ali elegantnu plesalicu s karipskim flerom i zaraznim refrenom. Pri tome ovaj Big Lebowski reggaea s grubim glasom pokazuje sposobnost sretnog slučajnog otkrivanja onog najboljeg i onog najgoreg u reggaeu.

Nepisano je pravilo da na svakom od njegovih albuma ima par toliko plitkih pjesmuljaka s kojih kaplja sluzava patetika da bi oni mogli idealno poslužiti kao sonična obrana u slučaju invazije Vanzemaljaca. Ovdje su tu nesretnu ulogu preuzele "Warrior ft. Nature" i "Positivness". Također, koliko je bilo baš nužno i smisleno napraviti još jednu, stotinu i još neku po redu verziju od Marleyeve "Zion Train", ovdje s njegovim sinom Ki-mani Marleyem kao gostom, ostaje misterija. Srećom, ovdje je izostavljena "There Is A Place ft. Kemar", koja se nalazila na originalnom izdanju albuma iz prošle godine, i koje je se vjerojatno i sam Albo naknadno postidio.

Ovaj novi showcase album muzički je derivat njegovih prošlogodišnjih izdanja "Sound The System" i nešto kasnije objavljenog "Dub The System". U takozvanom discomix formatu, ovdje se prezentiraju vokalne i dub verzije spojene u jedno. Prema tome, dužine trakova se kreću oko šest i više minuta. Sam Albo, koji je sjedio za regulatorima i upravljao miksanjem kao i u prvom mu dub albumu "Dub Clash" iz 2010. godine, se ispostavlja kao vrhunski majstor na vintage opremi, koji po stilu slijedi prvenstveno školu od velikog King Jammya. Ali ni ona od Scientista mu nije strana - dubovi su atmosferični, ali i lucidni i vrlo dobro strukturirani, nadglašavajući najbitnije dijelove pojedinih trakova. U svakoj bas linija se uživa, svaki ritam se stavlja pod povećalo, promatra se iz svakog kuta, provlači kroz zvučnu komoru i na drugom kraju izlazi u duginim LSD bojama. Pri tome se očituje njegov fetiš za efektom koji sliči onom šuštanju kao kad na analognom radio prijemniku tražite pravu frekvenciju.

Kao i u prethodnim, tako i ovom novom showcase albumu, Alborosie još jednom potvrđuje činjenicu da ako je riječ o reggae himnama svjetskog kalibra, onda je njegovo ime prva adresa. Klasični, na mahove pravi vintage roots reggae nije tako dobro zvučao još od kasnih sedamdesetih.