Kada mi dođe album u ruke i na popisu pjesama vidim gostovanja poput Lile Iké, Jesse Royala ili Kabake Pyramida znam da je u to izdanje uloženo mnogo para. No, ne garantiraju pare uvijek i kvalitetu, ali srećom po Samory I-a njegovom novom albumu pare su ipak donijele visoko postavljeni produkcijski standard. Otkako sam se sredinom studenog došla do albuma “Strength”, malo je reći da me kompletno obuzeo. Samory I nova je pojava na jamajčanskom zvjezdanom nebu, njegov nadzemaljski vokal pobuđuje širok raspon emocija, a predstavlja novu generaciju roots reggae artista s Jamajke. Samory I dobio je ime po Samoryju Touréu, afričkom vladaru koji se borio protiv europske kolonizacije u 19. stoljeću. Samory I možda nije vladar, ali svakako je predstavnik nove škole na kojeg treba obratiti pozornost jer njegov vokal često nosi poruke pobune, otpora i snage s naglaskom na ljubav prema ljudima.

Nakon albuma "Black Gold" iz 2017. lani je objavio samostalna tri singla "Blood In The Streets", "Crown" i potonji "Wrath" koji je nastao u suradnji s Kabaka Pyramidom i Capletonom. Producent i reggae mag Winta James je radio na albumu, a sam Sir David Rodigan je proglasio Samory I-a jednim od rijetkih likova s Jamajke koji unapređuju reggae. Crpeći inspiraciju iz duge i životopisne povijesti reggae glazbe, Samory I doista ispostavio snažno djelo. Album otvara stvar “Outside” s Lilom Iké s pomalo zlokobnim zvukom sintisajzera koji odgovara tematici pjesme koja zaziva na borbu s unutrašnjom tminom. Lila i Samory zakucali su žestoko otvaranje albuma. “Crown” smo slušali samostalno kao singl, a puhačke dionice kroz koje se probija Samoryev visoki vokal zarazno su štivo, a upravo u ovom singlu se naziru sve boje Samoryevog glasa. Svirački kompleksan singl “Blood In The Streets” donosi skoro četiri minute priče o nasilju na ulicama diljem svijeta, a prati ga također tematski težak “Continent” na kojem je ugostio Jessea Royala koji se izvrsno snašao među nyabinghi dionicama. S alarmantnih svjetskih pitanja Samory I u “My Son” vraća se u najgore unutarnje crnilo, a u kojoj je izbacio najveću bol na svijetu, bol gubitka djeteta. Na nju se odlično nadovezuje već spomenuta “Wrath” u pratnji Kabake Pyramida i prljavog glasa Capletona dok Samory I se fanatstično istaknuo na refrenima pozivajući izgubljenu generaciju za promjenom smjera. Mortimer se pojavljuje u “History Of Violence” u kojoj obojica vrlo nenametljivo pokazuju svoje vokalne mogućnosti. No ipak “Jah Love” je stvar u kojoj je Samory I naprosto briljirao koju nosi snažna bas linija i vjera u bolje sutra. Jer kada se izborite s ovakvim temamama na albumu, zapravo vam jedino i preostaje vjera u bolje sutra jer ovo što danas vidimo i čujemo oko nas nije baš dobro pa se samo nameće pitanje postoji li bolje sutra. Izdanje je zatvorio s “Harvest”, najsuptilnijom stvari na albumu koju nosi instrumentalni dio u režiji Winta Jamesa koji je kao producent apsolutno briljirao i ponovno jako dobro namirisao kako izvući iz Samory I-a najbolje od njega samoga.

Vrlo promišljeni i sofisticirani instrumentalni dijelovi albuma istaknuli su Samoryev vokal, ali i emociju koju je htio putem “Strengtha” iznijeti svijetu. Odabir gostiju je gotovo pa ziheraški odrađen, ali su njihova gostovanja mudro iskorištena u svrhu isticanja glavnog aktera. Jer ovdje nije bila poanta da Kabaka i Capleton pojedu song već da istaknu sve mogućnosti koje Samory I ima za ponuditi. Zbog odabira gostiju i hypea koji je nastao vrlo skeptično i oprezno sam pristupila “Strengthu” koji me na kraju ugodno iznenadio, a preostaje nam vidjet je li Sir Rodigan bio u pravu i hoće li Samory I zaista unaprijediti reggae glazbu.