Na naslovnici albuma u strip-stilu karikirani urbani junak, na tragično krivom mjestu ali u pravom vremenu - kao i svaki pravi junak koji nešto drži do sebe, on ima jednu svijetlu i drugu mračnu stranu.

U slučaju ovog splitskog sedmeročlanog sastava ta dualnost se oslikava u veselom ska i konfrontalnom punku. U njihovom dugosvirajućem prvijencu, koji dolazi nakon više od jednog desetljeća od osnutka benda i tek jednog objavljenog EP-a iz 2005. godine, Justin's Johnson žongliraju s ova dva stila samouvjereno i vješto. Nema sumnje da su profitirali od svog dugog radnog staža i brojnih odsviranih koncerata kako kod nas tako i u okruženju. Inspiraciju za svoje tekstove očito crpe iz socijalnih (ne)prilika i aktualnih događanja na društveno-političkoj sceni. Angažirano i sa stavom. Kako i pripada jednom ska punk bendu koji je u međuvremenu prerastao onu partijanersku fazu. No to ne znači da ih nije zabavno slušati. Naprotiv. Iako se u ovih trinaest pjesama, od kojih je jedna obrada, profiliraju kao glasnogovornici mladih naraštaja s nažalost nimalo blistavom porukom opisujući samo činjenično stanje, ovdje nema mjesta desperaciji ili nedajbože predaji.

Nošeni poletnim ska ritmovima i energičnom punk distorzijom s mjestimičnim uplivima reggaea, svoju društvenu kritiku su upakirali na vrlo ugodan i duhovit i način. Kao što su i sa spomenutom obradom evergreena "Ča će mi Copacabana" uspjeli istu prikazati na jedan ironičan i pomalo sarkastičan način. Odmah s uvodnom "Mjesto prodanih snova" slušljivost albuma demonstrira prateća punk-gitara, ritmične ska-minijature i razigrani vokal. U sljedećoj "Pijana posla" uz to se nadovezuje i kratki, fini puhački solo u smooth-jazz maniri. Isto tako u "Log Out" imaju utjecaje tropicala, a u najsporijoj, reggae komadu "Savršen film" se mogu susresti i harmonični gudački uplivi. Kao i nekoliko srčanih gitarskih solaža poput u "Vrijeme lažnih idola".

Općenito gledano, ukomponirali su puno i često iznenadnih gradacija u svoje brojeve. A u "Entuzijast" imaju čak i jedan guturalni prateći vokal! Posve netipično za ska punk. Iza toga stoji naravno težnja da učine svoje pjesme više raznovrsnim. Pod tom premisom je i završna "1700 godina fjake" na kojoj im je gostovao stari splitski punker i grafiti umjetnik ("Alkoholom protiv droge") poznat kao Sveto Dalmatinski ili Sveto Punker (SDK, Ekskurzija poljoprivredne škole). Kojeg mediji često opisuju i kao 'underground punker'. Ali postoji li uopće i jedan pravi punker, ne gledano na one takozvane i samoproglašene, a da nije underground? No, to ovdje nije sada toliko bitno. Premda je na ovom albumu prevagu jasno odnio punk popraćen korpulentnim i izuzetno melodičnim puhačkim elementima, s možda čak i malo previše punka za čiste ska i reggae puritance, "Na krivom mjestu u pravo vrijeme" je uspjeli hibrid svih gore navedenih muzičkih utjecaja. Težište ovdje ne leži na nekakvoj inovaciji, već perfekcioniranju jednog izražaja kojeg ovi Splićani prakticiraju još od 2001. godine, a ovaj prvijenac je upravo kruna njihove dosadašnje karijere.