Ima u dub i reggae glazbi nekoliko likova, koji uopće nisu odgovarali stereotipovima. King Tubby tako nije bio Rastafarijanac već teško radeći električar, koji možda nikad u životu nije zapalio džoint. A ipak se dub i reggae glazba ne može zamisliti bez njegovog doprinosa. Isto kao i Yabby You, koji je bio vrlo vjerni katolik, ali za kojeg se ujedno vežu neke od najmističnijih i najspiritualnijih reggae komada, ikad snimljenih. Tako je odlučujuća stvar u karijeri ovog poljskog producenta bila vjerojatno ta da je bio prihvaćen u sceni, koja naizgled nema izravnih dodirnih točaka s glazbom u kojoj je se školovao. Naime, ne događa se svaki dan da jedan profesionalni violinist iz klasične glazbe zaluta u dub. I to kakav dub - moderan, inovativan, dapače futurističan. U svojem prvom dugosvirajućem albumu nakon nekolicine EP-a, Wojciech Przysiezny AKA Violinbwoy prakticira upravo takvu vrstu duba. "Moonspell" se doima kao soundtrack nekakve mračne nordijske bajke. Metalični zvukovi vibriraju od snažnih baseva, a ispred protječe jezivo epska melodija violine i klavijature. Uopće, nad čitavim albumom dominira kobna i prijeteća atmosfera, puna nemira i napetosti. Beatovi ovdje nisu ugodni, već udaraju kao stupanje neumoljive i neodgodive sudbe. U naslovnoj "Død", što na danskom znači smrt, zloslutna violina, koju samo nakratko prekidaju svjetliji puhači, ima glavnu riječ u ovom ponoćnom sablasnom spektaklu bubnjeva i basa u kojemu Violinbwoy kreira čak i za dub standarde neobičnu kombinaciju naprednih bas obrazaca i mitološkog arhaizma. Miješaju se tu drum'n'bass ritmovi kao u "Dubplate"; u "Fyetisov" uvod čine tradicionalni slavenski napjevi i tribalne perkusije prije nego se sve prebaci u dinamični i ratoborni steppers u kojemu žamore tamni fikcijski zvukovi. Situaciju do napuknuća dovode u "Surfacing" kaotične sirene, koje kao da najavljuju smak svijeta. Zahvaljujući svojoj klasičnoj glazbenoj izobrazbi, Violinbwoy koristi ovdje krajnje ozbiljni molski ključ, koji u kombinaciji s abrazivnim harmonijama i jebeno snažnim basevima djela izravno, jednostavno i neiskrivljeno. Jah Shaka je se u 1990. godine izašlom albumu "Dub Symphony" okušao u klasičnoj glazbi, interpretiranoj po dub zakonima. Violinbwoy je učinio obrnuto - dub je podvrgao klasičnom tretmanu. Kao i album Jah Shake svojedobno, rezultat je više nego zanimljiv i impresivan.
