Netko je bio vrijedan. Izuzetno vrijedan. Ne samo u ova najnovija tri izdanja, već još od 2001. godine Marek Bogdanski AKA Dreadsquad upisuje Poljsku na reggae mapu svijeta. Njegova specijalnost su, kako sam kaže, riddimi za plesne podije i bas ludnica. U tu je svrhu do sada objavio četiri mixtapea, producirao u svojem Superfly studiju četiri albuma i izbacio bezbroj singlova te surađivao s masom novih, kao i već etabliranih vokala. Njegov svježi projekt je zapravo konceptualno putovanje kroz reggae povijest ali, kao što ćemo vidjeti u posljednjem dijelu Riddim Machine serije, ovaj se Poljak okušava u skroz modernom i eksperimentalnom zvučnom dizajnu kao njegovom doprinosu unaprjeđenju reggaea. Od toga, međutim, još nema nikakvih naznaka u "Freedom Train Riddim" albumu, koncipiranom u tipičnoj maniri ranog reggaea/rocksteadyja s plesnim beatom, cupkajućim bas linijama i razigranim klavijaturama. Stvar ili bolje rečeno problem kod one-riddim kompilacija je taj da bi se privukla i održala pažnja slušatelja tijekom cijelog albuma, riddim mora biti doista dobar i kvalitetan, a takvi su zapravo rijetki. Pa ipak je "Freedom Train Riddim" album ispunio svoju svrhu u pogledu skretanja pažnje na neke vrlo kvalitetne vokaliste, koji zaslužuju prominentniju ulogu na sceni. U deset inačica ovog riddima se smjenjuju manje poznata i tek nadolazeća imena na mikrofonu, a svi su oni odabrani u natječaju pokrenutom u svibnju ove godine. U Riddim Machine Vol. 2 (Vol. 1 je izašao prije tri godine) na red dolaze veći kalibri scene kao što su Tenor Youthman, YT, Kojo Neatness, El Fata i drugi. Neke od ovih dvanaest traka su izašle na prethodnim one-riddim albumima, trake poput "Issues" (Bun Dem Riddim) ili "Rolling Thunder" (Rolling Thunder Riddim). S raskošnom orkestracijom puhača, klavijatura i gitare, pa čak mjestimice s vintage opremom, prihvaća se Dreadsquad suvereno posla rekapitulacije proteklih trideset godina reggaea. Ovaj put s težištem na reggae i dub, da bi se pri kraju albuma bacio u rub-a-dub i dancehall biznis te steppers dub. Pri tome na vidjelo izlaze itekako dobri potezi ovog Poljaka u smislu konciznih bas linija, kao i puno njuha i sluha za pamtljive riddime i zanimljive aranžmanske obrate. Ali gdje Dreadsquad odnosi bodove je Riddim Machine Vol. 3 - pumpajućim basevima iscijepani zvučni kolaž s izvrnutim ritmovima i pustolovnim miksevima. Riddim Machine Vol. 3 je popunjen remiksevima, miksevima i dubplateovima u kojima se Dreadsquad okušava u djelimice potpuno novim zvukovima i ekstremima, kombinirajući drum'n'bass s dubstep, hip hop s latino i ragga s etno elementima. Miksevi su ekscentrični i izazovni, tako primjerice i u Dreadsquad-verziji "Nice Up the Dance" slavnog dancehall pionira Papa Michigana. Nikad pri tome ne gubeći iz fokusa reggae kao polaznu točku svih njegovih istraživanja i pokusa, a onako kao sporedno uz to sve Dreadsquad pokazuje s kakvim stilskim arsenalom i znanjem materije raspolaže i da - najkasnije s ovim izdanjem - pripada u prvu ligu producenata