Poljski producent Marek Bogdanski pojavio se pred nekoliko godina pod aliasom Dreadsquad s nekoliko digitalnih riddima te ubrzo izgradio svoje ime na europskoj reggae i dancehall sceni. Ni u Hrvatskoj nije prošao nezapaženo, s obzirom da je na njegovom Sleng Teng International riddimu snimao i naš Stinky Ranks. Nešto ranije, u domovini reggae glazbe, na svoj je glazbeni put je krenuo Blackout JA, MC karakterističnog glasa. Ipak, za prve zapaženije rezultate na europskom tlu, Blackout JA je morao proći kroz lepezu britanske bass glazbe. Za razliku od mnogih njegovih sunarodnjaka, odlučno se odupirao žanrovskom ograničavanju te je svoj glazbeni opus zaokružio gotovo svim podžanrovima i nasljednicima reggaea. Bilo je tu lutanja, ali pojavili su se i prvi dancefloor hitovi.

Nekada teško spojiv dvojac susreo se na Uprising festivalu u Slovačkoj, a najveći plod tog druženja je dugosvirajući „World Destruction“. Poljska i Jamajka spojile su tako pakt na jednom od najzanimljivijih europskih reggae festivala i dobile su dostojan zajednički proizvod, album koji će se sigurno vrtiti na gamofonima, cd playerima i računalima diljem Europe. Album je, s obzirom na raniji Dreadsquadov rad, poprilično šarolik. Iako je i prije ovaj Poljak znao „šarati“, više manje ga je krasio karakterističan digitalni zvuk na granici između dancehalla i reggaea ili plesne elektronike. Sada se vidi vrlo snažan utjecaj UK duba, iako su digitalija, ali i laki dancehall ritam i dalje prisutni. Blackout JA je svojim hrapavim, dubokim glasom začinio u svom stilu te se osvrnuo na teme koje se protežu od romantike, preko hedonizma do borbe protiv Babylona. Sto puta prokušana, ali i dalje aktivna (pa kako i ne bi bila?) tema društvene angažiranosti pri rušenju postojećeg sistema i građenja novog svijeta ljubavi i poštovanja zastupljena je u pjesmama koje su iscurile i prije izlaska albuma, „Police Brutality“ i „Innocent Prossecution“, ali i u „Never Give In“. Ljubavna tematika zastupljena je kroz „Take My Love“, a hedonizam u „Dance fi Me“. Poseban je naglasak stavljen (i zvukom i tekstom) na soundsystem kulturu i noviju britansku dub školu te se na albumu može pronaći party banger mješavina elektronike i UK steppera, „Last tune“, nastao u suradnji s Kush Aurorom i Smerins Anti-Social Clubom, a tu je i „Sound system“ posveta kulturi koja je od najranijeg djetinjstva zauzimala važno mjesto u životu i glazbenom putu Blackout JA-a, a koji je uvelike utjecao i na Dreadsquada. No, nisu to sve glazbene teme koje su Blackout JA i Dreadsquad. Posebno pozitivno iznenađenje skriva suradnja s Dub Fx-om i Adamom Fuz-om, „Do You Hear Music“.

Digitalni reggae, dub, raggamuffin i rub a dub, doza UK bassa i EDM-a uz sitan upliv world musica, sve su to sastojci ovog albuma koje je Dreadsquad vrlo dobro zamiješao, a Blackout JA začinio svojim vokalom i tekstovima. Ovdje svakako nije riječ o nezapamćenom remek djelu. Međutim, sasvim je dobra zabava koja će sasvim sigurno osvojiti mnoge plesne podije diljem Europe, ali i šire. Sve u svemu, Dreadsquad je još jednom dokazao da se radi o vrhunskom producentu, dok je Blackout JA začinio cijeli proizvod sebi svojstvenim tekstovima, da bi rezultat na kraju ispao vrlo dobra kolekcija suradnji ovog dvojca.