Jedna stvar vodi do druge. U slučaju ovog berlinskog kolektiva taj osnovni princip uzročnosti i splet sretnih okolnosti su doveli do novog, trećeg po redu albuma u kojem prije svega profitiraju od poznanstava, koje su uspostavili na brojnim turnejama i nastupima. Prvo je tu uloga Dubmatixa s kojim su Illbilly Hitec već surađivali u EP-u "The Berlin Sessions" prije dvije godine i koji potpisuje produkciju i miks novog albuma. U "One Thing Leads to Another" je ovaj Kanađanin stilski arsenal Illbilly Hiteca, koji se sastoji iz reggaea, hip hopa i raznih drugih faceta moderne (plesne) elektronike, obogatio svojim tipičnim pristupom s kojim uspijeva uvijek nanovo zvučati svježe i neočekivano. Tako u "Real" imamo zaraznu rocksteady numeru, začinjenu hip hop uplivima; u "Happy" nalazimo mješavinu rub a dub i ragga elemenata i koje je Fleck u remiksu preinačio u dinamičnu drum'n'bass paljbu, a u "No Borders" šibaju brzi steppers beatovi, koje je Jesse 'Dubmatix' King u istoimenom dub miksu pretvorio u pravu sound sistem himnu. S mašinskim repeticijama i otkačenim efektima u "We Are All Poor" Dubmatix kao da je se ravnao po Marku Bellu, koji je producirao Depeche Mode album "Exciter". Ali jedna od najneobičnijih traka albuma je svakako "Better Recognize" s raširenim, atmosferičnim klavijaturama, te hip hopom inspiriranim betovima i jezivim soul/blues vokalom Daphne BlueBird, koja kao da je Illbilly Hitec zamijenila s The Kilimanjaro Darkjazz Ensemble. Čime dolazimo do druge stvari, koja je zaslužna zašto se novi album ovih Nijemaca čini njihovim najzrelijim i najrazrađenijim uratkom do sada u kojemu su svoj samozvani stil reggaetronics (po naslovu debi albuma) podigli na višu razinu. Popis gostujućih pjevača je veći nego ikad prije i dok je stanoviti Longfingah u prethodnim izdanjima imao prednost, stjecajem okolnosti (čitaj: nije imao vremena) ovaj put je njegovu ulogu preuzeo Austrijanac Kinetical, koji ovdje figurira kao glavni vokal uz listu sastavljenu od međunarodnih pjevača poput Meksikanca Lengualerta, koji je u "Arte del Silencio" unio vibru latino hip hopa, te Britanaca Horseman, Gardna i Parly B. To sve je dovelo da "One Thing Leads to Another" postane raznim utjecajima i pristupima prošaran album, kojega je Dubmatix svojim majstorstvom ipak uspio održati povezanim i zanimljivim.
Nova doza reggaetronike
Jedna stvar vodi do druge. U slučaju ovog berlinskog kolektiva taj osnovni princip uzročnosti i splet sretnih okolnosti su doveli do novog, trećeg po redu albuma u kojem prije svega profitiraju od poznanstava, koje su uspostavili na brojnim turnejama i nastupima. Prvo je tu uloga Dubmatixa s kojim su Illbilly Hitec već surađivali u EP-u "The Berlin Sessions" prije dvije godine i koji potpisuje produkciju i miks novog albuma. U "One Thing Leads to Another" je ovaj Kanađanin stilski arsenal Illbilly Hiteca, koji se sastoji iz reggaea, hip hopa i raznih drugih faceta moderne (plesne) elektronike, obogatio svojim tipičnim pristupom s kojim uspijeva uvijek nanovo zvučati svježe i neočekivano. Tako u "Real" imamo zaraznu rocksteady numeru, začinjenu hip hop uplivima; u "Happy" nalazimo mješavinu rub a dub i ragga elemenata i koje je Fleck u remiksu preinačio u dinamičnu drum'n'bass paljbu, a u "No Borders" šibaju brzi steppers beatovi, koje je Jesse 'Dubmatix' King u istoimenom dub miksu pretvorio u pravu sound sistem himnu. S mašinskim repeticijama i otkačenim efektima u "We Are All Poor" Dubmatix kao da je se ravnao po Marku Bellu, koji je producirao Depeche Mode album "Exciter". Ali jedna od najneobičnijih traka albuma je svakako "Better Recognize" s raširenim, atmosferičnim klavijaturama, te hip hopom inspiriranim betovima i jezivim soul/blues vokalom Daphne BlueBird, koja kao da je Illbilly Hitec zamijenila s The Kilimanjaro Darkjazz Ensemble. Čime dolazimo do druge stvari, koja je zaslužna zašto se novi album ovih Nijemaca čini njihovim najzrelijim i najrazrađenijim uratkom do sada u kojemu su svoj samozvani stil reggaetronics (po naslovu debi albuma) podigli na višu razinu. Popis gostujućih pjevača je veći nego ikad prije i dok je stanoviti Longfingah u prethodnim izdanjima imao prednost, stjecajem okolnosti (čitaj: nije imao vremena) ovaj put je njegovu ulogu preuzeo Austrijanac Kinetical, koji ovdje figurira kao glavni vokal uz listu sastavljenu od međunarodnih pjevača poput Meksikanca Lengualerta, koji je u "Arte del Silencio" unio vibru latino hip hopa, te Britanaca Horseman, Gardna i Parly B. To sve je dovelo da "One Thing Leads to Another" postane raznim utjecajima i pristupima prošaran album, kojega je Dubmatix svojim majstorstvom ipak uspio održati povezanim i zanimljivim.