Pored toga što je imao tu "čast" odrastati u siromašnom getu Trenchtowna, u počecima je bivao izložen konstantnom ignoriranju od strane struke i njegova karijera je tekla sporo ali ipak konstantno prema gore. U tome ga nisu spriječile ni prijevare ni batine koje je znao pri tome iskusiti. Otuda i njegov naziv - Norris Man, kojeg je svakako zaslužio - da bi uspio na Jamajci i tamošnjoj žestokoj konkurenciji, čovjek se nažalost mora gurati s oba lakta.

Još kao mali, inspiriran Bobom Marleyjem, pisao bi svoje prve pjesme i penjao se na visoke zvučnike uličnih sound sistema. Godinama poslije ipak i unatoč svemu uspijeva snimati u tadašnjim najboljim jamajkanskim studijima i s renomiranim producentima, a upravo u devedesetim otkriva za sebe Rastafari i tekstovi mu poprimaju jednu širu i produhovljenu dimenziju. Ali konačni proboj mu označava izlazak albuma "Persistence" 2000. godine, na kojima su se našli neki od njegovih prvih i najvećih hitova kao primjerice naslovna pjesma. U međuvremenu je objavio preko dvanaest albuma, preselio se u Švedsku gdje stupa u kontakt s labelom Partillo Productions i stanovitim Hot This Year Bandom. Upravo je novi album "Real" plod te suradnje, na kojem mu gostuju i druga poznata imena poput Lutan Fyah u "Children Suffering", a na odličnoj "Reggae Roll" legendarni U-Brown.

Švedska se polako ispostavlja kao prava obećana zemlja za reggae, a za upisivanje njenog imena na reggae kartu svijeta velikim dijelom zaslužan je bio izvrsni dub majstor i producent Tom 'Internal Dread' Hofwander. Njegov posljednji rad prije prerane smrti bio je debi album "Judgement Time" švedske desetočlane skupine First Light, koja je s njim uzdrmala čitavu svjetsku reggae scenu prije dvije godine. Otprilike u istoj tradiciji nastavljaju i Partillo, Lace-a-Lot, Andre Roots i Björn Bonnevier iz Hot This Year Banda u sklopu Partillo labela, uz čiju pomoć je naš Christopher Campbell AKA Norris Man snimio ovih trinaest pjesama uključujući i kratki "Intro (Ruler Of The Earth)".

Produkcija albuma slijedi sva pravila modernog roots reggaea s profinjenom i ugodnom ritmikom te lijepim harmonijama. U "Keep It Real" nježni saksofon dominira i ulazi u prirodnu simbiozu s Norrisovim falsetnim i vrlo melodičnim vokalom. U laganim i prozračnim brojevima poput "Life Is Great", "Love & Share" ili "My Life" transportiraju se pozitivne i utješne poruke. Iako se one naspram killera kao što je gore spomenuta "Reggae Roll" (koja nezaobilazni podsjeća na Alborosiejevu "Rub A Dub Style") i "Come My Way" doimaju prilično providno i tanko. U ovim su ritmovi puno dinamičniji, Norris puno energičniji, a aranžmani razigraniji, direktniji i puno upečatljiviji. Ali Norris Man mjestimice baca oko i izvan svog dvorišta, primjerice u dancehall vode kao u rasplesanoj "Real People" s švedskim ragga/reperom Papa Dee kao gostom na mikrofonu. Nedostatak oštrine, koja bi podvukla i istaknula inače vrlo zanimljive društveno-kritičke teme kao one u "Politician", "More Than Just Might" ili "Children Suffering", baca sjenu na album kao cjelinu. Ali koji, usprkos svemu tome, ima i nekoliko pažnje vrijednih pjesama koje se mogu održati i na duže staze.