logo-t

  • Barry Ashworth (Dub Pistols):

    Barry Ashworth (Dub Pistols): "Veza između politike i glazbe uvijek je bila snažna"

  • Preminuo reggae/dancehall pjevač Tony Tuff

    Preminuo reggae/dancehall pjevač Tony Tuff

  • Solo Banton & Irie Ites - “In this Time” - relevantan zapis današnjeg vremena

    Solo Banton & Irie Ites - “In this Time” - relevantan zapis današnjeg vremena

  • Eklektična predstava Dub FX- a stiže u Pulu

    Eklektična predstava Dub FX- a stiže u Pulu

nike

Događanja
Recenzije
Echo Beach
Echo Beach 2016.
3. Listopad 2016

Dub Spencer and Trance Hill - "Deep Dive Dub"

Zaroni i klizi 
Ukratko rečeno i bez okolišanja: ono što su Pink Floyd bili za rock glazbu, to su Dub Spencer & Trance Hill za dub. Psihodelija koja vlada na njihovim albumima može se samo ispravno dokučiti ako se promatra iskosa, kao fantoma između dimenzija ili uvrnutom optikom kao onom iskrivljene vodom, na primjer. Zašto onda ne iznenađuje što njihov novi album nosi naslov "Deep Dive Dub"? Nimalo, jer u njemu ovaj švicarski kvartet zaranja duboko ispod horizonta u još uvijek nedovoljno istražene dubine duba i psihodeličnog space rocka.
Dodatna slika 1

Mračno je tamo dole, zagonetno i ništa nije onako kako se na prvu čini. Prostrane gitare se ovdje oglašavaju i "pjevaju" poput zvukova kitova ili delfina, malo melankolično i sneno, malo kao obuzete nekom stranom silom. Basevi vuku u vrtlog poput podvodnih morskih struja, a echo i delayji odzvanjaju poput dubinomjera i kao mjehurići se uspinju ka svjetlucavoj površini, gdje ih valovi nose do nepoznatih obala na kojima ih čekaju melodiozne jazz dionice, natruhe nedosanjanog (post) rocka i mnoštvo usporenih elektronskih ekshibicija.

I dok u svojim prethodnim izdanjima ovi Švicarci nisu znali puno što otpočeti s vokalima - ako izuzmemo album "William S. Burroughs In Dub" od prije dvije godine - ovdje ih pak ima u čak nekoliko navrata. Djelo je to Brune Amstada, eksperimentalnog vokaliste iz Luzerna, čiji vokalni stil ima više ulogu nekog dodatnog, novog instrumenta nego što se može shvatiti u nekim konvencionalnim gabaritima. Sve nekako kao da dolazi u valovima, oslikavajući topografiju nekog nepoznatog oceanskog dna.

Jednom su to pink-floydovske gitarske solaže, pa onda kraftwerkovski futuristični synthovi, ili pak vrtoglavi, gusti i teški bubnjevi, koji dovode do ruba kolapsa samo da bi se u sljedećem trenutku skulirali i prešli u neku normalu. Između toga vladaju ritmični skankovi, praćeni minijaturama nježne melodike i orgulja. To sve te okružuje i progoni ugodnim ali izvanzemaljskim ambijentom, prožima te transcendentalnom oštricom i vrši nad tobom akupunkturu duha sve dok te mentalno ne zarazi i ostavi beznadežno zadovoljnim i sitim poput onih svetih indijskih krava.

Foto: Arthur Haeberli
Tekst:  

Video sadržaj