Apsolutno ništa izvana ne da naslutiti da je ovaj novi, treći po redu album od Assassin AKA Agent Sasco svojevrsna (i dobrodošla) cenzura u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Vizualna komponenta ovog albuma emitira nezamjenjivu - i pretežno plitku - dancehall estetiku, kojoj je bilo kakva artistička crta potpuno strana; forma bez sadržaja. Dočim u "Theory of Reggaetivity" ovaj Jamajkanac s građanskim imenom Jeffrey Campbell je zamijenio puku formu s vrhunskim sadržajem.

Već sam naslov albuma, kojim se poigrava s naslovom Einsteinove Teorije o relativnosti, govori da je se Assassin uputio na potragu za korijenima i smislom reggaea. A u međuvremenu je u tolikoj mjeri proširio svoje vidike da u kratkom skitu "J.O.B." imitira vokaciju robovskih napjeva, koji su bili počeci bluesa i soula uopće. Također se naučio skromnosti, koja u modernom dancehall-diskursu ne zauzima baš neko od prvih mjesta, blago rečeno.

Tako u predgovoru za ovaj novi album kaže otprilike sljedeće:' Riječ "teorija" je upotrijebljena u naslovu radi toga što ona po definiciji nije konačna i ostavlja prostora dopunama i novim spoznajama..'. Assassin ne tvrdi da je pronašao Sveti gral reggaea, ali je se skrušeno i otvorenog uma uputio na potragu za odgovorom što reggae čini zapravo reggaeom - s impresivnim rezultatom.

S gotovo znanstveno-naučnom metodom se ovdje seciraju pojedine epohe i etape ove glazbe; od plesnih rocksteady ritmova kolaboracije s Chronixxom u "Slave No More", preko klasičnog one-drop roots reggaea u "Stronger", do ranim dancehallom inspirirane "Mix Up", Assassin vrhunski elaborira u snažnim komadima najbolje elemente reggaea u širem smislu. Pri tome spretno šara po golemoj riznici reggaea sa sigurnim odlukama, miješajući ih u svježi i zanimljivi melanž s puno sporadičnih iznenađenja, kao kad u sjajnoj "Health & Wealth" iz rustikalnog roots reggaea tečno prešalta u plesni dancehall i natrag.

To se sve dešava s njegovim karakterističnim twistom grubog i hrapavog vokala te vrlo dinamične ragga/singjay vokacije, što mu je u dosadašnjoj dancehall karijeri priuštilo veliki međunarodni uspjeh. Pri tome dopušta uplive vanjskih utjecaja kao što je hip hop u "Crazy" feat. Elesia Limuria, te himničnih pop/world music elemenata kao u "Africa".

Miksevi i produkcija se razlikuju gotovo od skladbe do skladbe, budući da je na njima radilo više aktera poput Protojea ("Feel Highrie"), Silly Walks i drugi, a i sam Assassin je se umiješao u nekoliko traka. Pri tome su lepršavi puhači, streloviti gitarski potezi te masivne i vijugave bas linije svima zajedničko. To sve praćeno harmoničnim backvokalima, prostranim synthovima i puno dub gradacija.

Iako je već pomalo izlizana floskula tipa "ovo mu je do sada najbolji album", ali upravo je to slučaj s Assassinovim "Theory of Reggaetivity". Njegova transformacija iz dancehall-galamdžije u osviještenog reggae izvođača je potpuna i toliko elementarna, da može poslužiti kao primjer ostatku scene.