Prošlo je više od četiri godine otkako su nas zadnji put posjetili sa svojim dub vibracijama, a zagrebačka publika je bila više nego željna kvalitetne dub/ reggae svirke. Usprkos tome, u Malom pogonu Tvornice Kulture skupio se zapravo mali broj ljudi za bend ovakvog kalibra, što je vjerovatno doprinijela i poprilično loša promocija koncerta. No. krenimo redom...

Moramo primjetiti da je izbor Bamwise-a kao predgrupe bio odličan potez, ali i istovremeno jako logičan. Nažalost, došli smo dvadesetak minuta nakon što su već počeli svoju svirku, no zagrebačka dub ekipa iz Akc Medike, koja se nedavno vratila s europske turneje je upravo rasturila i adekvatno zagrijala publiku za Dub Syndicate. Bamwise su se u zadnjih tri godine bogme dobro profilirali, kao jedan dub sastav koji bi mogao imati jako dobar prolaz u Europi (o hrvatskim okvirima se ne može pričati jer nam je svima jasno kakav prolaz ima dub glazba kod nas). Nadam se da će se pojaviti još neki novi klinci kojima će upornost i rad Bamwise ekipe biti dobra smjernica za bavljenje reggae i dub glazbom.

Nakon što je Bamwise pred kraj koncerta doslovno raspametio Tvornicu kulture, uslijedila je stanka koja je poslužila za ugodne razgovore, dugo se nije vidjelo ovoliki broj sudionika sa scene na jednom mjestu. Nešto prije ponoći, Dub Syndicate se penje na scenu i svi se lagano znatiželjno pomičemo prema prednjem dijelu dvorane jer ipak smo se skupili zbog njih. Snažne i žestoke bass vibracije su počele sve više protresati Mali pogon, i to je bio znak da je započela kolektivna dub meditacija zbog koje smo svi došli. Međusobna igra basa i bubnja sa sempliranim vokalima servirali su nam stvari poput "Emmanuel" ,"Yes It's Bless", "No Bed of Roses", "Wadada", "Struggle", te pretkraj koncerta izvrsnu "Higher Then High" , zatim "Stoned Immaculate", "No Dog Bark"... Ova izvrsna postava predvođena sa  Style Scottom nikako nije dosadila, već naprotiv, upravo su nam prezentirali kako izvorni dub/reggae zvuk nije umro pod sve većom opsadom dubstep glazbe. Dub Syndicate nisu izdali album od 2004. godine, ali bez obzira na to, ovo je bila jedna vrsta škole za mladu generaciju, a i potvrda za "stare brijače"....

Nakon koncerta, ekipu je ostao zagrijavati naš dragi kolega DJ Peter Posh (Kingston Sound), kojeg nismo uspjeli poslušati jer nas je ipak radni dan potjerao kućama.  Htjela bi se samo još osvrnuti na pušenje duhanskih proizvoda (iako sam i sama konzument istih) u onom malom prostoru. Iako imaju sve zakonske osnove da se unutra može pušiti, mislim da bi pri punim koncertima ipak trebali zabraniti pušenje jer je bilo jedva izdrživo, čak su neki odlazili ranije kućama upravo zbog toga, unatoč dobroj svirci i atmosferi.  Eto, otpravili smo još jednom Dub Syndicate iz Zagreba, ponovno zadovoljni s odslušanim i otplesanim, samo bi htjela završiti izvještaj s porukom kako smo i započeli koncert u maglovitoj zagrebačkoj noći:

"Herb is the healing of the nation...."