Radimo Reggae putopis, doživljaji i događaji.Čudne situacije... Znači krenuli jesmo i putovanje je bilo nice & smooth i kao po loju do trenutka kad su nas u avionu stavili daleko od prozora.Tragedija čovječe...Noćno nebo u avionu, san svih psihodeličara, a mi daleko od prozora...Šteta. Putujemo mi tako danima po busevima, spavamo na aerodromu, mučimo se s back packovima, ali znamo da nas čeka velika nagrada. Rototom festival. Najveći u Europi, kruna Reggae festivala. Obećana zemlja. Na putu smo zapeli namjerno u Veneciji i tamo smo skužili da je grad cool. Vibe je nekako prozračan.Cool breeze, sunce, kanali. Čak i hrpa turista ne može zeznuti drevnu ljepotu građevina. A raznih naroda koliko hoćeš.Kineza,Šveđana - ovih,onih...Masa ljudi iscrpi to nakon nekog vremena. Inače put do festivala i natrag bez karte košta oko dvije, dvije i pol  tisuća kuna. Pa tko voli neka štedi za slijedeću godinu. Benicassim je obližnji gradić koji je pet minuta hoda od festivala. Na blagajni festivala nema gužve kao prošle i prijašnjih godina.Organizacija se razvija i festival raste za sve male buduće Raste.Dječicu Boba staroga kojega svi volimo.Uzimamo tako nas dvojica putnika backpackera press akreditacije i idemo prema kampu da dignemo jazbinu lavlju u kampu koji je minutu i pol hoda od samog festivala.Već smo se uspjeli i oporaviti od puta pomoću drevnih tehnika herbalne meditacije.Biljke ove godine ima u izobilju.Svuda su Afrikaneri dobro opskrbljeni.Nitko im više ne pravi probleme kao u Italiji na festivalima prijašnjih godina. Ali dečki u plavom ima svuda oko samog festivala,u gradu i na putu prema plaži. Nas su dvojicu uspjeli već i zapisati. Ništa drugo, hvala Bogu. U kampu nalazimo frendove iz prijateljske nam Švicarske u kombinaciji s novon ekipom iz Njemačke i Davea iz Austrije.Imaju najbolji hlad i super plejs za čilanje.A vole i JAHmmati.Nismo stigli ni šator tamo dići a već smo bili vrlo Irie i lupali po svemu i svačemu s ekipom. Džitra, bubnjevi, razne lupalice i legendarni Mr.Nice na vokalu. Zaključak svihprisutnih je - irie. Najbolja robica, JAH Spirit i OHM lebdi u zraku. Pravi odmor daleko od stresnih babilonaca i ostalih bad vibera,zmija i vampayaz.

Sam festival je kao i ovaj dio Španjolske poprilično sunčan, a sam camping area i nema previše hlada. Od visokih vrućina spašava povjetarac, ukoliko nemate sreće kao i mi i nađete najbolji hlad u kampu, nećete baš spavati dugo nakon što svane. Iako je festival pun ljudi, ne čeka se u redu za tuševe ili za pranje suđa. Da ljudi ima zbilja puno najviš primjeti se navečer kada su svi u koncertnom dijelu festivala. Ako nisu na main flooru i gledaju neku legendarnu jamajačku zvijezdu onda se muvaju po drugim floorovima. Lion stage, Free yard, Afričko selo, Dub Station, Ska club, Dancehall area pa sve do naj chill plejsa na festivalu Shindy's. Ukratko odlične mjuze ima na svakom koraku. Isto je i sa ponudom hrane iz raznih krajeva svijeta. Cijene su festivalske, ali ne preeuropske za nas sa zapadnog Balkana. Izvan festivala, u trgovinama hranakošta kao i kod nas ako ne i manje.

Dočekali smo tako i dio sa koncertima na Mainstage-u.Koncerti tu počinju otprilike oko doba kada pada noć. Preko dana glasne glazbe baš nema što je meni osobno minus. Trebalo bi to rokati zvukom po babilonu dan i noć, bez prestanka. Da ljudi fino chillaju uz glasnu glazbu. Jer Reggae je najbolji ako svi pjevaju-chantaju svoju unutarnju pjesmu.A kada se čaga,vibe se dižekroz noć. Došli smo tako na Main stage tek na Stephena Marleya. Bobov sin, što dodati? Tko voli Boba, voli i sinove. Jer imaju Njegovog Duha. Čuje se to i u glasu. Pjeva malo svoje, malo tatine hitove. I fino mu to ide. Talijani, kao i Španjolci vole taj jamajački tip reggaea - sunshine reggae. Ja sam isto jedan od tih. Ljeto,sunce i roots reggae. Što čovjeku više treba? Ali fokus večeri nam je na Toots & The Maytals. Frank-Toots-Hibbert i ekipa su na svjetskoj sceni još od sredine šezdesetih kada su uz Wailing Wailerse bili najuspješniji ska trio. Na scenu se penje prvo band i imaju podužu tonsku probu s naglaskom na bubnjeve. Problemi s komunikacijom između tonca i bubnjara. Ali i to je sređeno i na stage izlazi prvo band koji uz pomoć simpatične Tootsove backing vocalistice zagrijava pobliku. I ide im fino.Fire burning od početka. Tada na scenu izlazi najavljivač koji je obično neki od Talijana i nabrijava nas u publici za Tootsa koji počinje sa „Pressure Dropom", jednim od najvećih hitova-klasika iz kasnih šezdesetih. Normalno s ciljem da odmah podigne publiku za čagicu. Stari klasik ali i danas funkcionira.Toots je u trenu preuzeo kontrolu nad publikom sa svojim Wow Wow Yeah Yeah poklicima na koje mi u publici odgovaramo dernjavom koja se pretvara u finu simfoniju glasova. Stari ska publika voli u ovim krajevima zbog brzog ritma. A stari forever young Toots čaga jače od nas mladih.Valjda da nas potakne da se više trudimo...Zahuktava se čaga i plamenovi se dižu.Good Vibe Rasta Power je tu i svima je lakše od tereta putovanja.Band je well tight - kontaju se međusobno. A Toots je in control. JAH je s njim. Izmjenjuje udarne skakalice i spiritualne laganice. Svi su kao jedan kada ga potegne sa ultra brzom „Sweet And Dandy" koja je pred kraj sve brža i brža. Baš za gaženje žestoko.I Love It. To je to. U tom trenu mi je ponovo jasno da je najbolji reggae kada je live band i publika koja je dio ukupnog zvuka. I svi udri na čagu. To je taj osjećaj. A opet kada krene pak sa What A Bam Bam kompletno s par minutnim nyahbinghi drumming uvodom i dugačkim JAHmming instrumentalom na kraju. Al ionako u tom trenu vrijeme stoji i čovjek ne zna je li pjesma dugačka tri ili petnaest minuta. Kao da je važno. Sve je Irie! i to nam treba....Whooooo Haaaaaa.....Toots je car. Skupio je ekipu. Ljudi znaju reggae, a on je in control. Maše rukama, gađa nešto sad tu, sad tamo. Pa čaga sumanuto na instrumentalni dio. Pravi Rastaman. Gospel Roots. Tada ulijeće bombica na koju uvijek podivlja i mlado i staro - „54 46". U toj stvari Toots nagovara publiku da mu odgovaraju na Gimme to me - One time sa Up a na Gimme to me - two times sa Up Up. Pa tako sve do Twelve Times. Super cool. Volim se derati iz petnih žila kad mi se god pruži prilika. Na samom kraju tuš. Band ga zabrije a ja se opet derem s drugim sličnim fanaticima da im pomognemo oko dizanja vibe-a.Tak se to radi. Za bis su sačuvali možda i najveći hit. Prilika za brzi pregazitis. Svima paše. Vole ljudi hitove. Odmah ih pokrenu. Zaključak - Toots & The Maytals znaju šta ne mogu svi. Reggae Rasta. Love Forever.Od ekipe s Rototoma 2011- Bless!!! Day one - Over & Out!