Dobre se, među ostalom, prepoznavaju po tome što pogode bit i duh vremena, a s "Now They Are After Me" ovaj jamajkansko britanski pjevač je upravo isporučio takvu jednu, koja se dotiče, u širem značenju, teme koja ovih dana dobiva na sve većoj aktualnosti - isključenje i demoniziranje određenih grupa u društvu. Vivian Jones u njoj izvlači sasvim logičan zaključak, da ako se ja kao pojedinac ne suprotstavim tome, jednog dana i ja ću sam postati meta, jer mržnja, nažalost, ne poznaje granice: 'Yes, we can love one another/ yes, we can live together', ma koliko god to zvučalo patetično i naivno.

Da se ne stekne pogrešan dojam kako je njegov cijeli novi album jedan društveno-kritički traktat o gorućim svjetskim problemima, Jones je jedan dio posvetio drugoj strani, s kojom je u četrdeset godina dugoj karijeri zabilježio velike uspjehe - njegov srednjostrujaški lovers reggae je, posebno u devedesetim, često dospijevao u vrhove hit-ljestvica. Ali su isto tako poznati njegovi radovi u osamdesetim s Jah Shakom, kao primjerice album "Jah Works" iz 1987. u kojem na vidjelo izlazi njegovo neupitno opredjeljenje kao Rasta. Upravo u "If The Tree Could Talk" i izvrsnom nyabinghi/disko miksu "Binghy Dready" ukazuje se taj mistični Vivian Jones ispunjen rasta duhom i mudrom filozofijom.

Ipak u novoj kolaboraciji s nizozemskim labelom Black Star, Jones opravdava ono što se o njemu već dugo govori - naime, da ima talent za oboje. Tako u "That Love" on navlači svoj habitus starog šarmera i romantika te hantira s nježnim duhačima i laganim plesnim skankom, emotivnim srcima podilazi s toplim glasom i romantičnom lirikom. Na sličan način u "All My Life" i uz pomoć melankoličnog klavira, majstorski oživljava onaj autentični osjećaj čežnje za voljenom osobom. Tu negdje onda ne smije faliti ni Vivian Jones kao entertainer; za njega je reggae muzika, u bilo kojoj formi, slatka i prelijepa, a na to podsjeća 'feel good' štimung u "Want It Fi Nothin" sa Spectacular kao gostom na vokalu.

O kakvoći aranžmana za ovih ukupno osam pjesama i dvije dub verzije najbolje govori podatak da, među ostalim, njih potpisuju George 'Dusty' Miller i Donald Dennis iz jamajkanskog Fire House Crew, s kojima je još slavni King Tubby surađivao. Danas su oni jedni od najtraženijih live i studijskih bendova na otoku, čije usluge cijene, recimo, Luciano i Sizzla. No, pored ove karipske frakcije, u kojoj se nalazi i Tuff Lion s Djevičanskih Otoka, na albumu su sudjelovali i europski muzičari iz Belgije i Nizozemske, a produkciju je odradio producent Black Star labela Asher-E.

Radi se o kompaktnim roots skladbama s do konca razrađenim detaljima - uz nepogrješivu ritam sekciju iz drugog plana se probijaju melodični duhači, koncizne gitarske pratnje i fine harmonije. Producent Asher-E je tome svemu u završnom poliranju dao prizvuk klasično-suvremenog roots reggae šlifa, kakav se najposlije i očekuje od ovakve provjerene i iskusne ekipe. Ovakvi albumi su sve rijeđi...