Rezimirajući stanje na desetu godišnjicu od formiranja, ova izbjeglička postava iz Sierra Leonea prešla je dug i pustolovan put. Od njihovog debi albuma "Living Like a Refugee", nastalog u skromnim uvjetima izbjegličkog kampa u Gvajani, pa do ovog novog i jubilarnog, snimljenog u idiličnom američkom Vermontu i miksanom u Londonu od strane renomiranog Iestyn Polsona, poznatog po suradnji s Davidom Bowiem i Patty Smith. Danas Sierra Leone's Refugee All Stars nisu više one jadne, anonimne izbjeglice, a stečenom globalnom slavom nisu zacijelo ni siromašne. Tim više je začuđujuća činjenica da su si ostali u potpunosti vjerni. Čak što više, s novim albumom "Libation" vratili su se izravno na vlastite početke.

U to svrhu su ponovno angažirali i producenta rečenog prvijenca Chrisa Velana, koji je još onda umio tako realistično uhvatiti i prenijeti atmosferu ljudi kojima je njihova glazba bila jedino što su mogli sa sobom ponijeti u izgnanstvo. Glazba kao lijek od čežnje za domom, kao njegova zamjena, i kao nadomjestak putnih isprava, azila i viza. Ona je od izgubljenih apatrida, Sierra Leone's Refugee All Starse načinila građanima cijelog svijeta. U "Libation" oni toj istoj glazbi uzvraćaju dug tako što su isporučili dvanaest prizemnih ali i neopterećenom ritmičnošću lepršavih brojeva. Akustični element ovdje je više izražen nego na njihovim prethodnim izdanjima, začinjeno vintage gitarama i synthovima. Uz, naravno, puno egzotičnih afričkih perkusija i autohtonih ritmova. Ipak je, i pored svega, instrumentarij korišten na ovom albumu toliko jednostavan, da bi ga mogla odsvirati maltene bilo koja izbjeglička grupica oko logorske vatre, bilo gdje.

I u tome upravo leži čar od "Libation". Pristupačnost i prirodnost njegovog zvuka, koji je ovdje doveden do svog malog, nepretencioznog savršenstva. Stječe se utisak da su uporabili sve instrumente, bilo žičane, duhačke ili perkusivne, kojih su se domogli, samo da ih nije bilo nužno potrebno prištekati na struju. U stilskom pogledu su se također vratili korijenima, oživljujući zvukove maringe, poznate i kao muzika palminog vina, te baskeda i gumbe ritmove iz domovine, i vlastite mladosti. I pored sve nostalgije, ipak su ostali otvoreni i za šire, tako rekući, strane utjecaje. Tako u "Manjalagi" odjekuju latino ritmovi i lebdeća sinkopirana gitara. A u "Rich But Poor" razigrana banjo melodija prati ritmičnu reggae podlogu.

Možda su postali svjetski poznati akt i jedna od najvećih afričkih grupa, ali Sierra Leone's Refugee All Stars su u srcu ostali iste one izbjeglice kao prije desetak godina s, ah tako prizemnim problemima i nedaćama kao što je ljubav u "Can't make Me Lonely" ili "Maria", a posebno u finom reggae komadu "Treat You Right", te socijalno osviještene teme ("Money No Do", "It's So Sorry"), ili društveno-političke ("Rich But Poor"). Ali prije svega je na "Libation" u svakom momentu osjetljiva neprikosnovena i destilirana strast, poriv za plesom i prihvaćanje života, ma kakvim god se činio teškim i tragičnim, kao poklon vrijedan da ga se slavi svaki dan.