Glazba treba, dapače, mora polarizirati. Inače je ona fake glazba, koja se prodaje u supermarketima skupa s toaletnim papirom - za jednokratnu uporabu, u najboljem slučaju. The Ufoslavians, počevši od naziva koji nedvosmisleno aludira na bivšu zajedničku državu, do vanzemaljske koreografije i stilova koje inkorporiraju u svojem zvuku, bude različite reakcije. Neki bi rekli da se iza toga suptilno krije jugonostalgija i ona stara i izlizana špranca da je prije sve bilo bolje. Ali Ufoslaveni su u debi albumu "Legal Aliens" od prije dvije godine pokazali da nisu zapeli u prošlosti, a još manje da jadikuju nad prolivenim mlijekom, već su isporučili futurističnu, pa čak i jedinstvenu, viziju reggae i dub zvuka s balkanskim, bolje rečeno, romskim prizvukom. Moglo bi se ubaciti pitanje čemu je to uopće bilo potrebno? Zašto miješati reggae s gipsy glazbom? Jednostavni odgovor je: a zašto ne? Kad primjerice Badawi može to isto činiti s arapskom, a Suns of Arqa s indijskom, Dub Colossus s etiopijskom (afričkom), zašto onda ova skupina oko Harisa Piltona i Marca Grabbera ne može s romskom i balkanskom glazbom? E pa može. I tako ovi Slovenci u suradnji s ostalim gostima - što vokalistima što sviračima - čiji broj se povremeno penje na dvadesetak, u "Special Versions", remiksiranome izdanju spomenutog debi albuma, još jednom pumpaju baseve, navijaju trube i uz dobar gutljaj šljivovice, šalju intergalaktičku romsku čergu na još jednu rundu po mliječnoj stazi. To što ove "specijalne verzije" na mahove bolje zvuče od originala, je za zahvaliti tome što su težište pomakli na masne beatove i teške baseve. Kao u nekoj vrsti lucidnog uragana kovitlaju isprekidani beatovi, modificirane trube i komadići vokala u jednu istinski fikcijsku, svemirsko-kafkijansku epopeju najmodernijih ritmika i arhaičnih melodija, koje glazbenim puritancima priređuju prave noćne more.