Sporo, tromo i masivno udaraju bubnjevi u novom, drugom po redu EP-u ovog talijanskog dua, koji u "Boa Statenti" koriste dub uparen s rockom i elektronikom da bi stvorili sinematoskoposke zvučne kadrove, koji sežu od talijanskih krimića iz sedamdesetih do dalekoistočnih stilskih elemenata. Glazba od Foreign Dubbers ima tu živopisnu komponentu, koja je oboje, atmosferična i dinamična, ali je istovremeno opremljena suptilnim ali snažnim i nedvosmislenim porukama. U "Digital Immigrant Song" se dotiču izbjegličke krize i imigracije; u "1973" to je problematika kriminala i mafijaških struktura, koji nepromijenjeno desetljećima postoje u njihovom matičnom, sjevernotalijanskom gradu Bresciji. Osobiti, analogno-digitalni stil od Gibo Butchersa i Joea Zampicenija je ipak više od sume onoga što su prethodno svirali u raznim grupama i može se raščlaniti na dvije faze. Prva je snimanje s analognim instrumentima - sve u vrlo kratkom vremenu i u ad hoc maniri, što ovim trakama daje određeni live šlif - dok je druga miksanje i pridodavanje elektronskih i dub elemenata. Dolazeći iz sfere rocka i punka, ova dvojica Talijana uvijek paze da se to i čuje u njihovim trakama. Tako svako malo u njih zareži gitarska distorzija, a ritmovi i bas linije imaju tu frontalnu punk agresivnost, koja je netipična za dub i reggae. Međutim, tek nakon miksanja, kojega potpisuje inženjer zvuka Marco Caldera, trake od Foreign Dubbersa postaju kompletne s prostranim futurističnim klavijaturama, raznim samplovima i psihodeličnim dub efektima. Ako išta, onda je najzanimljivija stvar u EP-u "Boa Statenti" kako dvojica prekaljenih rockera i pankera iznalaze rješenja u dubu i elektronici, bez da zanemare svoje korijene.