Bez prethodne velike medijske pompe i ekscesivnih istupa, koji bi se očekivali od jedne ekstravagantne osobe kao što je Grace Jones, 2008. godine izlazi njezin povratnički album "Hurricane". Čitavih devetnaest godina je ova glazbena i modna ikona bila provela u samonametnutom hijatusu, razdoblju u kojemu je izašla iz fokusa pop svijeta i pažnje koju je uživala u osamdesetima, ali čija je ostavština neuračunljivog i maničnog ženskog psiho-čudovišta proganjala taj isti pop poput aveti, koja samo čeka na pravi trenutak da se vrati na pozornicu u nekoj novoj inkarnaciji. Kao i nekoliko puta prije toga kada je se u gotovo svakom od devet prethodnih albuma nanovo glazbeno, stilski i tematski otkrivala i nerijetko užasavala scenu. U "Hurricane" je to učinila ponovno na način koji nitko nije očekivao. Nije to bila nikakva reciklaža i zombifikacija stare slave, kao što to obično biva kod povratničkih albuma, već jedna potpuno nova faceta ove neobične ličnosti, gdje se Grace Jones sarkastično odnosi prema nekim stereotipima koje je sama svojevremeno postavila, ali i s iznenađujuće autobiografskim materijalima poput skladbi "Williams", "This Is" i "Love You to Life", ali i socio-kritičkih opservacija kao što je "Corporate Cannibal" u kojoj je pokidano razgraničenje između popa i agitpropa. Kao i angažirana skladba "Sunset Sunrise" u kojoj se ovaj ženski kameleon promiče u pravobraniteljicu prirode. "Hurricane" je također zapanjio s vrlo moderno i inovativno zvučećim glazbenim stilom, zahvaljujući prvoklasnoj ekipi suradnika, među kojima su za izdvojiti ritam dvojac Sly i Robbie, Brian Eno i britanski producent Ivor Guest. Posebno se ta glazbena i produkcijska komponenta ističe u tri godine poslije objavljenoj dub verziji albuma pod naslovom "Hurricane Dub", koji je za nekoliko nijansi mračniji i “opasniji” od vokalnog originala. S jednom vrstom kombinacije hipnotičnog trip hopa (čiji najpoznatiji akter Tricky je također sudjelovao na albumu), uzbudljivih elektronskih eksperimentacija Brian Ena, te dub i reggae komponente Sly i Robbieja, koji su postavili ritmičke fundamente albuma, prije spomenuti producent Ivor Guest je smiksao dub album, koji je zvučni pandan vizualnoj, šokantnoj i ekstravagantnoj naravi od Grace Jones s bukvalnim bas overkillom, te masom najneobičnijih zvučnih efekata i soničnih trikova. Oba dijela, vokalni i dub album, predstavljaju Grace Jones onakvom kakvom se ona sama oduvijek vidjela - većom od života i jačom od stvarnosti.