Možda i najveća zasluga ovog dvojca iz glavnog grada Sjedinjenih Država Washingtona je da ih uopće još ima. Rob Garza i Eric Hilton su već dvadeset godina prisutni na sceni s osebujnim stilom, kojega i oni sami imaju poteškoća opisati. Više je od pomoći baciti pogled na utjecaje koji su ih formirali i koje su oni u većoj ili manjoj mjeri prerađivali u svojim albumima s raznim gostujućim glazbenicima i pjevačima, a to su uglavnom downbeat i lounge, nu-jazz, bossa nova, dub i reggae. Iako su imali nekolicinu uspješnica poput hita "Lebanese Blonde" s drugog studijskog albuma "The Mirror Conspiracy" iz 2000. godine i izbacivali brojne trake s komercijalnim potencijalom, nikad nisu uspjeli (ili nisu htjeli) pridobiti pažnju većih izdavača i masovnih medija. Sve što su snimali, izdavali su preko vlastitog malog labela Eighteenth Street Lounge Music. Tako i ovaj novi, deseti po redu studijski album "The Temple of I & I", čiji naslov već daje indiciju kojoj faceti svoje glazbe su se ovaj put opredijelili. Novi album je u najvećoj mjeri protkan dub i reggae uplivima, te rastafarijanskim motivima, iako ne u potpunosti. Downbeat i lounge elementi tvore drugi oslonac ovih ukupno petnaest skladbi u kojima Thievery Corporation elaboriraju svoju inačicu samodostatne i meditativne melankolije, kombinirajući reggae i dub obrasce s ležernom Café del Mar estetikom. Hipnotični offbeat i fluidni basevi s masom dubby efekata, čine okosnicu ovog albuma na kojemu su se ponovno našli brojni i različiti pjevači poput stalnog suradnika, Jamajkanca Notch, koji pored sjajne, early dancehallom inspirirane trake "Road Block" od Raquel Jones, sa "Strike the Root" i "True Sons of Zion" isporučuje uvjerljivo najbolje trenutke albuma, koji je za Thievery Corporation standarde iznenađujuće konzistentan i stilski kompaktan. Čini se da su Rob Garza i Eric Hilton prepoznali znakove vremena s luđakom koji trenutno sjedi u Bijeloj kući i budući da je njihova glazba uvijek u sebi nosila određene političke poruke - što oni objašnjavaju s jako ispolitiziranim Washingtonom u kojemu naprosto ne možeš pobjeći od politike i da hoćeš - reggae i dub se nameću kao jedini trenutno odgovarajući stilovi u njihovom arsenalu. Album "The Temple of I & I" je savršeno sredstvo za otplivati u mirnije vode zdravog (i opuštenog) razuma.