Puno ima razloga ovu tekuću 2016. godinu proglasiti do sada najopasnijom u dvadeset i prvom stoljeću - tako rekući za "godinu opasnog življenja". Svijet ponovno, kao u mjesečarskom teturanju u kome je svako siguran da je baš on na pravom i ispravnom putu, srlja u novu propast. Sam čin balansiranja između užasnih vijest, koje u sve bržem tempu sustižu jedna drugu i pozitivnih poruka utjehe i nade, postaje sve teži za ostvariti. Ali u svom novom, sedmom po redu albumu je Dominik Haas AKA Jahcoustix pokušao upravo to.

Već u samom naslovu "Seriously Positive" je taj naum ovog Nijemca očigledan. Vrlo ozbiljne teme on ovdje obrađuje s jednom vrstom detoksikacijskog, na mahove melankoličnog i vrlo harmoničnog reggaea, koji je u totalnoj suprotnosti spram trenutnih globalnih dešavanja. Nema naglih i nepromišljenih poteza na ovom albumu, koji u svakoj od trinaest skladbi i tri duba, u svakoj noti i refrenu, kao da želi reći: ljudi, usporite malo, ohladite malo, nije vrijedno.

Više nego ikad prije Jahcoustix ovdje zvuči starinski. Tu se miješaju rocksteady s nostalgičnim rockabilly uplivima, raskošnim puhačima ukrašeni i toplim orguljama senzibilizirani roots reggae s natruhama jazza i relaksirajućim klavirskim minijaturama s plesnim ska beatovima. Opuštanje, suosjećanje i ona prava, humana ljubav su na ovom albumu glavni motivi. Vokal od Jahcoustixa je ovdje posebno ugodan i sasvim usmjeren na deeskalaciju. Skladbe kao što su "A Blink of an Eye" ft. Uwe Banton ili "What Makes Someone Leave" ft. Akae Beka i posebno stelarna "When We Part" nježno se ugnijezde u srcu i dugo ostaju tu.

U nekim drugim uvjetima i drugačijim vremenima ovakav album možda ne bi imao učinak kakav ima, ali u sadašnjoj situaciji malo je reći da nam je albuma kao što je "Seriously Positive" potrebno više nego vjerojatno ikad prije.