Njegova se priča nije tu završila. Od devedesetih naovamo je izdao nekoliko samostalnih albuma. Njegov novi "Do Jah Works" je nastao u suradnji s renomiranim jamajkanskim producentom Stevenom Stanleyjem, koji je radio na Grammy nagrađenom Black Uhuru albumu "Anthem" ali se proslavio i produkcijama izvan reggaea primjerice s Talking Heads i Tom Tom Club, čiji hit "Genius of Love" spada među najobrađenije komade u pop glazbi i Stanleyju je donio nekolicinu velikih priznanja. Obojici, i Locksu i Stanleyju, pravi početak karijere je bio 1975. godine na Jamajci i na neki način se oni u ovom zajedničkom albumu tamo vraćaju. Ali Jamajku devedesetih godina, period u kojemu je roots reggae tako rekući tamo bio proglašen mrtvim, a na njegovo mjesto su stupili ragga i dancehall.
U "Do Jah Works" još jednom postaje jasno zašto je roots reggae bio potisnut s trona. Skroz naskroz neinspirirani aranžmani, koji nisu imali više ništa od snage koju je izvorni reggae imao te su bili svedeni na zakulisno skankanje, koje bi trebalo nekako popuniti prazninu između vokalnih partova - ništa više. Isti slučaj je i ovdje. Locks i Stanley prakticiraju čokoladnu verziju reggaea, koja je zapravo vrlo blijeda i bez ikakvih novih impulsa. Fred Locks se trudi i pokazuje da je još uvijek vrlo dobar vokalist. Primjerice u naslovnoj "Do Jah Works" te "Jah You Are My Witness" ili "This Chant" isporučuje on vrlo lijepe roots balade. Ali samo zato što se u njima uvelike po vokaciji naslanja na jednog od rijetkih istinskih reggae velikana devedesetih - Bushmana. Ostatak albuma je dobar za cupkanje dok pereš posuđe i pospremaš po dnevnom boravku.