Moram priznati da nikada ne bih saznala tko pjeva „Hodam bos, živim apsolutno slobodan" da mi Tola nije ponudila da napišem recenziju o Vikend-revoluciji. Zaintrigirao me neobičan muški vokal koji me potaknuo da skinem tenisice s nogu, a to mi se dugo nije dogodilo s hrvatskim bendom. Ta stvar čak i nema žanr, nego je jednostavno dobra (a ja zapravo nemam pojma što je legato-pop:). Isto tako mogu slobodno reći da su i ženski i muški vokal benda jako dobro usklađeni unatoč različitosti boja njihovih glasova i to možete osjetiti u „Precjedniku republike" i „Samaritancima". Zapravo u „Samaritancima" mi se svidjelo što je svaki vokal, ali i svaki instrument dobio svoj „solo". Spot za pjesmu „Sa sjevera" me ugodno iznenadio retro stilom, ali i ležerno opjevanom istinom o beneficijama i prednosti sjevera. Možda su ih baš inspirirali mnogobrojni studenti koji bježe sjevernije u potrazi za poštenom tarifom komunalija. Suprotno tome, bend nas je pozvao da „Idemo u penziju" ako odlučimo ostati ovdje. Ali i da zaplešemo uz njihove vesele trube. Ili sam možda samo ja to tako shvatila.

Trudim se ostati u dobrom tonu, no smorila me stvar „Mediokriteti" i to čim sam vidjela naziv jer mi se ne da slušati ni na koji način o tome kako se opet svi dijelimo na „ove" i „one". Već kad je bend dobio ime po „revolucionarima" društvenih mreža, zaista nema potrebe od Facebook statusa napraviti još jednu pjesmu. A i vokal mi zvuči ko da se dosađuje dok pjeva o tome. Ne mogu odoljeti a da ne napomenem kako me stvar „Buđenje iz sna" na početku podsjetila na hit grupe Magazin s početka 90-ih, „Svilenih". No za razliku od „Svilenog", ovo bi mi mogao biti novi alarm na mobitelu upravo zbog bubnjeva i snažnog ženskog vokala koji su se baš fino poklopili. Seksi stvar albuma je (ili bi trebala biti) „Seks je bio dobar", iako nisam baš sigurna što se tamo dogodilo. No mislim da se nijedan frajer ne bi bunio da ga takav vokal probudi prije doručka, i to još uz pratnju saksofona. Osobno sam najveću promjenu na albumu osjetila tek u pjesmi „Naša kuća" u kojoj je u prvom planu bas gitara koja odašilje vibru surf rocka, a zvuči kao pozadinska glazba kafića u koji je zalazio Jeff Lebowski. I onda se na tu stvar nadovezala „Na dobrom tragu" koja ima sličan prizvuk „Našoj kući", ali refren mi nije „sjeo" jer sam se ponadala još jednoj surf rock izvedbi, ali smatram da je vokalistica „žešća" od takvog refrena. I onda harmonika u „Izvan grada" koja je pridonijela jednu putničku notu kakva i paše priči.

Kao što je Jason Sudeikis rekao za „Roar" od Katy Perry u „Horrible bosses 2": „Kad si dobro raspoložen, to je dobra stvar, a kada nisi, onda nije. To je umjetnost." Eto, isto to mogu reći i za ovaj album.