Ove je godine, u posljednji čas, radi velikog broja izvođača, festival produžen te je počeo već u četvrtak. Na žalost, naši su planovi kovani daleko prije kolovoza te smo odustali od dodatnog dana iako smo u Bratislavu stigli u četvrtak, doduše u kasnim noćnim satima. Prvu noć proveli smo u centru grada ispijajući pivo, whiskey i koktele po sasvim pristupačnim cijenama.

U petak ujutro, odnosno doba dana koje smo u datom trenutku smatrali jutrom, pogledali smo raspored nastupa i odlučili da ćemo se na plažu Zlate Piesky otisnuti oko 17h. Plaža Zlate Piesky, koja je ime dobila po svega nekoliko metara nasutog pjeska, nalazi se nekoliko kilometara sjeveroistočno od centra grada. Prostor gdje se festival održava nas je oduševio. Nalazi se na obali jezera, i prepun je štandova gdje se može kupiti pivo (veliko pivo je bilo svega desetak kuna), a ponuda hrane je bila iznimno dobra, pokrivala je sve. Od tradicionalnih lokalnih specijaliteta (bunceka sa zeljem) preko kineske i američke do jamajkanske i afričke kuhinje. U sklopu festivala su bile održavane i kinoprojekcije gdje su projecirali klasike jamajkanske kinematografije poput legendarnih "Rockersa" i "The Harder They Come". Festival čini četiri floora. Redom su to: glavni stage, Arena, Dancehall, Mungo's station. Nakon gubljenja vremena na stolnom nogometu konačno je došlo vrijeme za reggae. I to kakav.

Nastup sjajne mlade jamajkanske zvijezde u usponu Jah9 nas je oduševio. Osim izuzetnih vokalnih sposobnosti uz izvrstan scenski nastup i odličan prateći nismo ostali imuni na njen izgled. Nakon nekoliko piva i burgera, čekajući nastup legende reggae glazbe Junior Kellyja, zadržali smo se na Mungo's stationu gdje smo poslušali fuziju reggaea, dancehalla, dubstepa i  junglea. Lokalni dečki Natty Youth Sound koju čine tri DJ-a i dva MC-a su radili čuda na gramofonima i mikrofonu. Nažalost, kao i uvijek, nije bilo moguće vidjeti sve. Stoga smo se vratili na glavni stage na Juniora Kellyja koji je bio standardno dobar kao da prvi put nastupa pred tolikom publikom. Osim pjesama s posljednja dva albuma ("Piece of the Pie" i "Red Pond") bilo nam je zadovoljstvo putovati s njim u prošlost sve do njegovih vrlo uspješnih početaka i albuma "Love So Nice".

Mladi bermuđanin Collie Buddz počastio nas je svojim energičnim nastupom i rasponom glazbenih stilova od roots reggae pa sve do dancehalla i modernijih zvukova možda primjerenijih američkim klubovima. Veliki hitovi "Come around" i "Sensimillia" i ovog puta su bili neizostavan dio njegovog nastupa.

U pauzi poslije Collie Buddza vratili smo se na Mungo's Station gdje smo uhvatili nastup prljavih dubstera (Dirty Dubsters). U tom trenutku kroz prohladnu bratislavsku noć do nas su doprli prvi taktovi  superhita "Reggae Night" te smo onako, više reda radi, odlučili poslušati Kenny Rogersa reggae glazbe, vremešnog djedice Jimmy Cliffa. Malo je reći da nas ponovno nije oduševio. Odlučili smo dati priliku mlađim snagama i uputili se Dancehall stage gdje je svoj nastup započinjao izvrsni Lion D. Ni manje ni više nego hitom Trendsetta. Nakon njegovog nastupa noge su nas od skakutanja lagano počele boljeti, a analgezija pivom više nije imala učinka, odlučili smo se vratiti u grad ne bi li nešto zagrizli prije počinka.

Drugi dan je po običaju započeo kasnim buđenjem, laganim doručkom i obilaskom lokalnih supermarketa. A onda se dogodilo ono najgore. Pljusak. Dugotrajni pljusak. Satima smo sjedili ispod strehe ispred shopping centra pitajući se da li će ovo ikada prestati i hoćemo li uopće uspjeti vidjeti nastupe The Skatalites, Jah Sun, Ward 21 i hip hop legende KRS-ONE. Naravno, nismo. Kiša nam je potpuno ubila svaku nadu da ćemo uopće otići na festival drugoga dana. Međutim, oko 21 sat stvari su krenule na bolje i kiša je prestala. Odlučili smo ipak riskirati i uhvatiti Chronixxa sa sjajnim bendom Zinc Fence Redemption. Stigavši na festival dočekalo nas je blato. Do koljena. U maniri iskusnih woodstockera nismo dozvolili da nam to pokvari raspoloženje. U tome je uvelike pomogao i Chronixx koji nam je sa svojim hitovima "Here Comes Trouble" i "Selassie Souljahz" (ovaj puta nažalost bez Sizzle, Protojea i Kabaka Pyramida) popravio raspoloženje.

U pauzi je odabir opet pao na Mungo's Station gdje je gostovao naš 'slavic brother', mladi i perspektivni dancehall izvođač iz Rusije, Steppa Style. Posebno nas je oduševio svojim hitom "Nice Up". Kasnije te večeri imali smo čast susresti se s dotičnim gospodinom na jednom od mnogobrojnih šankova gdje smo ga uhvatili u nemalo škakljivoj situaciji s jednom mladom Slovakinjom. Razmijenili smo nekoliko riječi, pohvalili njegov nastup i uslikali se s njim za uspomenu.

Došlo je i vrijeme za headlinera ovogodišnjeg izdanja festivala, Shaggyja a.k.a. Mr. Bombastic. Kad se izuzmu limunade i sladunjave ode izvjesnoj Carolini čovjek je sasvim solidan, a posebno iznenađenje bio je zajednički nastup s Chronixxom na hitu Bridges.

Pokisli, umorni i blatni do koljena poslušali smo genijalnog Dub FX-a koji je atmosferu držao užarenom sve do kraja svog nastupa. Dobri stari Benjamin Stanford proveo nas je kroz kaleidoskop žanrova od beatboxinga, preko duba, reggaea, hip hopa do dubstepa i drum and bassa. Jednom rječju, fenomenalno.

Kroz duboko blato probili smo se do Arene gdje smo za kraj poslušali nastup jednog od kraljeva drum and bassa, gospodina Gavina Kinga, poznatijeg kao DJ Aphrodite. Poučeni iskustvom zagrebačkih nastupa znali smo što možemo očekivati i nije nas nimalo razočarao fuzijom junglea i drum and bassa.  Skakutanjem smo dočekali jutro i oprostili se od još jednog izvrsnog festivala.

Uprising se definitivno pokazao kao jedan od boljih festivala u Europi. Kad se spoje relativno mala udaljenost od Zagreba, niske cijene i broj odličnih izvođača, nadamo se da će se trend rasta tog festivala nastaviti jednakim intezitetom. Mi ćemo ga svakako opet posjetiti. Dobrodošli ste nam se pridružiti.