Vrhunske izvođače i pozitivnu atmosferu koju su širili posjetitelji nadopunilo je i prekrasno vrijeme. Ipak, da ne bude sve tako savršeno pobrinule su se i najvjernije babylonske sluge koje je kolegica opravdano usporedila s 21 Jump Streetom. Ove su se, kao u ostalom i prethodnih godina, svojski potrudili svojim pristupom poslu koji rade da ne zaboravimo da živimo na brdovitom Balkanu. I opet su se pobrinuli da svi, a pogotovo stranci zapamte hrvatsku dobronamjernost i širokogrudnost.

No, okrenimo se sada ljepšim i pozitivnijim temama, tj. glazbi. Iako je festival započeo već popodnevnim svirkama domaćih selektora i DJ-a na plaži, službeno otvaranje glavne pozornice, ponovno je pripao I-tal Jam-u, ovoga puta pojačanom s još jednim vrhunskim glazbenikom, Igorom Pavlicom na trubi. Već vrlo uigrani riddim bend je ovako zvučao još potpunije i savršenije dok su se na repertoaru redali poznati i nepoznati reggae ritmovi na oduševljenje svih malobrojnih ranoranioca na Mainsplashu. Nećemo cjepidlačiti oko broja posjetitelja, jer su rani sat i band koji već godinama nastupa u isto vrijeme na istom mjestu sigurno pridonjeli tome. Ipak, radi se o vrlo lijepoj tradiciji. Za kraj je u igru riddima uletio i Chakka, domaćin glavne pozornice, te dodatno zagrijao atmosferu pred nastup najvećih zvijezda četvrtka, francusko-britanske kolaboracije dub velikana Brain Damagea i Vibronicsa.

I Vibronicsi i Brain Damage su dub umjetnici poznati Seasplash publici. Oboje su višestruki gosti i Seasplasha i Outlooka koji su svojim prijašnjim izvrsnim nastupima utjecali na rast vlastite popularnosti, što se vidjelo i na velikom broju ljudi koji su ih došli pogledati. Iako smo već navikli na nešto manji broj posjetitelja prvog dana festivala, ovoga puta su dub velikani privukli vrlo solidan broj posjetitelja pred glavni stage. Razlog zajedničkoj turneji objava je zajedničkog albuma, „Empire Soldiers“. Dvojac producenata pojačan je Madu Messengerom i Parvezom na vokalima i ta fantastična četvorka stvara odličnu zvučnu kulisu pričajući nevjerojatnu dub priču. Ovim nastupom su dvije legende pred izvođače postavile ljestvicu visoko već na samom početku festivala.

Nakon dub legendi stigli su majstori podizanja atmosfere o kojima je teško pisati objektivno, Gentleman's Dub Club. Plesna energija ska glazbe i duboki bass duba zaštitni je znak ovog mnogočlanog benda kojemu je ovo bio drugi uspješan nastup na Seasplash festivalu. Predvođeni energičnim Jonathanom Scratchleyem, GDC su izveli cijeli debitantski album, "Fourty Four", ali i neke starije uratke. Ovaj bend tek gradi svoj status u svijetu bass glazbe, a sudeći prema predstavljenom sigurno je da će baza fanova rasti u narednim godinama. Kako i ne bi kada su savršeno ukomponirali ska ritmove i puhačke dionice s dub energijom i ponekom reggae dionicom. Iako je broj posjetitelja ispred Mainsplasha bio nešto manji nego dok su na njemu bili Brain Damage i Vibronics, ali GDC ih je ipak uspio izmoriti fantastičnom i energičnom atmosferom.

Nakon što su prvim danom dominirali stari znalci, sljedeći dan je podijeljen između debitanata (Makako Jump i Gipsy Mafia) i starosjedioca (Waitapu i Brain Holidays). Mainsplash je ovoga puta otvorio Waitapu. Iako ne pretjerano koncertno aktivan, bend je to koji je već poprilično poznat domaćoj publici. Svojim mračnim dubom pod utjecajem francuske škole zagrijali su atmosferu za goste iz susjedne Italije. Ti gosti su Makako Jump, odnosno bend usko povezan s organizacijom Overjam festivala koji se uskoro, po treći put, održava u slovenskom Tolminu. Ove je godine partnerstvo Seasplasha i Overjama, srodnih, ali ipak po mnogočemu različitih festivala, postalo vidljivije nego što je bio slučaj prijašnjih godina, a pretpostavljam da je i gostovanje Makako Jumpa, pojačanog Tadimanom, rezultat te suradnje. Ipak, ovaj bend i nije baš impresionirao. Radi se o klasičnom riddim bandu nadopunjenom s tri vokala, ali oni svojom svirkom nisu oduševili te ostaju istaknuti kao najslabiji izvođači festivala. Ipak, Overjam je blizu pa možda vrlo brzo poprave dojam.

Nakon nešto slabijeg nastupa Makako Jumpa usljedio je „prvi hrvatski autorski roots bend“, kako se godinama predstavljaju. Riječ je, naravno, o Brain Holidaysima, bendu kojeg su mnogi češće doživljavali kao Marley tribute bend nego autorski bend. Moram priznati da sam i ja bio među istima, ali čini se da je ovaj bend napokon krenuo ispravnim koracima prema naprijed. Iako su još uvijek ponekad premekani za festivalsku svirku u prime-timeu, napredak je očit. Nakon godina provedenih u sjeni Marleyevog rođendana, konačno je pred svjetla pozornice izašao vrhunski 100% autorski bend. Dva albuma imaju iza sebe i sigurno više nema opravdanja ni za popunjavanje repertoara Marleyevim hitovima. Napokon smo uspjeli vidjeti najbolje što grupa vrlo dobrih glazbenika predvođena Markom Gaćinom može ponuditi. Iskreno se nadam da će tim putem nastaviti i u budućnosti i da će tako hrvatska scena imati jedan roots bend na koji može biti ponosna.

Upravo se zvuk Brain Holidaysa pokazao kao najprikladniji za uživanje u dva noviteta na tvrđavi. Radi se o dvije etaže iznad Mainsplasha. Prva se nalazi s ljeve strane glavne pozornice, a prethodne je godine bila dostupna samo izvođačima i novinarima, a nudi lijepi pogled na samu pozornicu. Međutim, na vidikovcu iznad Chillsplash zone nalazi se još jedno (do sad nedostupno) pomalo romantično mjesto gdje se u potpunosti može uživati u svirci, ugođaju i scenografiji Punta Christa sjedeći na travi. Veliki je to plus već ionako fenomelnom ambijentu tvrđave i savršeni raj za glazbene romantičare. Nažalost, ove smo večeri učinili i prvi veći propust te smo potpuno propustili Gipsy Mafiu i braću Blekvutrić.

Treći dan Mainsplash stagea otvorila su lica koja su dobila prvu priliku predstaviti se štinjanskoj publici. Riječ je o relativno novom imenu regionalne roots reggae scene, kranjskom Raggalutionu. Iako se ova slovenska skupina svojski trudi predstaviti regiji nastupima po brojnim domaćim festivalima, rani termini ih pomalo ometaju u tom zadatku. Ipak, kada se glazba glavne pozornice čuje i u kampu, gdje se u trenutku prvih nastupa nalazi većina posjetitelja, postoji nada da će mnogi čuti njihovu dobru svirku te da će se sljedećom prilikom možda naći nešto više posjetitelja ispred stagea. Raggalution je bend kojeg odlikuje DIY rad i vrlo dobra glazba te je sigurno da će, ukoliko nastave graditi svoju karijeru ovim tempom nastaviti rasti.

Nakon početnika, red je da se, po već uhodanom principu, susretnemo s bendom kojeg smo na Seasplashu već doživjeli prethodnih godina. Od malog nasljednika velikog Radikal Dub Kolektiva, Bamwise se razvio u iskusan bend poznat domaćoj publici. Ne čudi stoga činjenica da su, uz Brain Holidays, bili jedno od najpraćenijih domaćih imena. Možda nikada neće sustići uspjeh i slavu velikog brata i mentora RDK, pogotovo dok dotični fanove oduševljavaju objavljivanjem albuma i snimaka koji nisu objavljeni u vrijeme aktivnog postojanja benda, ali Bamwise svakako ima budućnost u kojoj će potpuno napustiti sjenu RDK-a. Možda im malo nedostaje kontinuiteta u radu i konstantnog pritoka novog materijala, ali već su i sada daleko od vremena kada su ih svi uspoređivali s navedenim bendom i nazivali potencijalom domaćeg duba.

Nakon ozbiljnog duba, slijedi neozbiljan hip hop. Iako je na dubu nastupao fantastični Egoless pojačan Chakkom, Pipom i Jew Boyem, prisilili smo se da u par navrata promotrimo što nam je to pripremio komični trio iz Beograda. A pripremili su vrhunsku rap komediju. Komediju kakvu mogu servirati samo „karikature“ poput Ajs Nigrutina, Wikluh Skya i Timbea. Stari i novi hitovi su se redali, presjecale su ih „reggae sirene“ (jer ipak smo na reggae festivalu pa se to tako radi), a fanovi i znatiželjnici su bili oduševljeni izvedbom i repertoarom. Nakon što se na bini izredalo „pola bivše države“, Bad Copy je nasljedio njihov sugrađanin i uvijek rado viđeno lice u našim krajevima, Rahmanee. Većina je posjetitelja nakon Bad Copya pohitala na druge stageve (ili u kamp), ali mali broj njih se ipak zabavio i rasplesao uz Rahmanee-evu selekciju koja je zatvorila pretposljedni dan Mainsplasha.

Šlag za kraj odličnog festivala bili su Asian Dub Foundation i sve popularniji Kandžija i Gole Žene. Naravno, potonjem je pripala čast zagrijati atmosferu. Iako je nastup kasnio u odnosu na satnicu, nećemo im zamjeriti. Uostalom, Kandžija, Toxara i ekipa time su pokazali da doslovce žive svoje stihove: „Kasnimo sami sebi na gaže jer smo HŽ“. I dok se oni trude postati zaštitno lice slavne promotivne twitter kampanje jedne državne firme, treba istaknuti da je ovo bend koji će sigurno žariti i paliti hrvatskim pozornicama u naredno vrijeme. Svima onima koji se sa sjetom sjećaju zlatnog doba Ede Maajke i Lexaurina ide poruka da hrvatski rap sada ima još bolji bend. Gole su žene bend koji je već sad nadmašio te Lexaurine, ali od ovog ćete benda, osim odlične svirke, dobiti i grčeve u trbuhu. Od smijeha. Nedostaje samo Bvana pa da komedija bude potpuna. No, tko zna što nam budućnost donosi.

Asian Dub Foundation su jednom riječju legende. Bend koji se proslavio energijom i crossoverom svih mogućih britanskih i indijsko-pakistanskih stilova konačno je posjetio i Seasplash festival. Svi epiteti kojima se opisivalo ovaj bend potpuno su opravdani, a o njihovoj popularnosti u Hrvatskoj govori činjenica da je Mainsplash bio popunjen do kraja. Energični ADF poveo nas je na energično putovanje world musicom kojim su dominirali breaks, drum'n'bass, dub i dubstep protkani orijentalnim utjecajima, a sve pojačano oštrom i britkom revolucionarnom porukom dvoje vokala. Moram priznati i da novi album u live izvedbi zvuči puno bolje nego „na mp3-u“, a kada se u cijelu tu savršenu priču uključi i Nathan Lee sa svojim solo dionicama u kojima istodobno svira flautu i beatboxa, Asian Dub Foundation opravdava naslov jednog od najboljih live bendova na planeti. Iskreno, meni se ovaj nastup učinio boljim od prošle godine doživljenog Prodigya pa sami procjenite jesu li „jedni od“ ili uistinu najbolji bend.

Uistinu je teško zaključiti ovaj izvještaj. Što napisati za kraj osvrta na festival u koji si do neba zaljubljen/a? Definitivno, Seasplash je Miss Simpatičnosti, kako ga je nazvala kolegica Lovorka, ali on je i puno više od toga. Seasplash je mali festival obiteljske atmosfere, ali i festival koji uvijek oduševi svojim line-upom. Možda više nema aktualnih jamajčanskih zvijezdi (kao nekad „davno“ na Monumentima), ali Seasplash je definitivno glazbeno zanimljiviji. Uspoređivati nekadašnju i sadašnju lokaciju bio bi smrtni grijeh pa to ni nećemo učiniti. Vidimo se na 13. Seasplash festivalu!