Naime, zbog neizbježnih poteškoća s prijevozom, koje su se javile pred sam polazak na festival, polazak je kasnio te na festivalsko područje stižemo tek u petak oko 22h. Nažalost, to je kašnjenje uzrokovalo propuštanje dva od tri najočekivanjia nastupa prve koncertne večeri.

No, koncentrirajmo se mi na ono što smo doživjeli. Nova lokacija je, već na prvi pogled, nadmašila prošlogodišnji Preluk. Smješten u šumi nasuprot Šibenika, festival je zablistao okružen prekrasnom prirodom i predivnim morem. Što se line-upa tiče, organizatori su se ponovno pokazali kao majstori u pronalaženju, na našem području, slabo poznatih bendova koji s lakoćom osvajaju publiku. Jedina zamjerka je što, izuzmemo li Justin's Johnson i PleSKA, nije bilo „malih“ domaćih bendova. Naime, na ovakvim festivalima bendovi koji su u fazi rasta imaju jedinstvenu priliku predstaviti se široj publici. Čak ako se na njihovom nastupu pojavi mali broj ljudi, njihov zvuk čuti će se u kampu, na plaži itd. Takvim pristupom organizatori bi uvelike pomogli sceni koja je u nastajanju i kojoj za veliku eksploziju nedostaju samo prilike za ovakve nastupe. Upravo je ranije spomenuta PleSKA dobar primjer tog slučaja. Iako se dečki maksimalno trude promovirati bend, teško se probijaju do šire publike. Na njihovom nastupu, u subotu, bilo je tek nekoliko duša, ali ipak mnogi su ih slušali pred šatorima i na obližnjem molu. Nakon njihovog nastupa, susreo sam se s nebrojenim pitanjima tipa: „Tko su ovi? Super im je svirka.“ . Ali vratimo se na prvi dan kako bi kronološki analizirali sve bendove koje smo imali priliku poslušati na ovom izdanju Skavillea.

Nakon povećeg, već spomenutog kašnjenja, stižem na festival taman na vrijeme da se uz „Energija“ oprostim od ST!llnessa. Iako nisam imao priliku pratiti cijeli nastup, sudeći po reakcijama publike, ali i izvedbi ove pjesme, ST!llness je svoju live izvedbu podigao na novu razinu te pokazao da zasluženo slove za jedan od najkvalitetnijih domaćih bendova. Uostalom, o kvaliteti dovoljno govori činjenica da su pozvani na specijalizirani festival iako žanrovski tu nikako ne pripadaju. Prvi, u cjelosti praćen, nastup bio je onaj Los Fastidiosa. Žestoki ska-punk i anti-fa parole te ljubav prema nogometu i životinjama, osnovne su značajke ovog banda. Jedinstveni je to bend s veoma zanimljivim nastupom uživo, čemu dodatno doprinosi i karizmatičnost njihovog pjevača i frontmana. Nakon ovih žestokih Talijana uslijedio je nešto plesniji ska ansambl iz Austrije, Skaputnik. Skrivajući se iza ska, jazz i rock zvukova s povremenim utjecajima Balkana, ovaj bend je pružio solidnu svirku. Na prvi pogled podsjećaju na, od stalnih posjetitelja Skavillea obožavani, PASO, ali ipak sa znatno skromnijom izvedbom. Za kraj prve koncertne večeri preostalo nam je vratiti se u rane dane jamajkanske glazbe. Stari jamajkanski ska, rocksteady i rani roots reggae osvojili su kamp Martinska, a na pozornici su bili mađarski The Mighty Fishers. Iako je to bio prekrasan kraj koncertnog programa i vrlo dobra izvedba, ovom se bendu mora prigovoriti pomalo mlak nastup i manjak originalnosti. Naime, gotovo sve pjesme The Mighty Fishersa su zapravo prepjevi starih jamajkanskih klasika.

Opis subotnje koncertne večeri početi ću starim znalcima, Jokeom. Odličan nastup splitske Pleske je već spomenut, a nastup NH3-a sam propustio. Joke se, uz Plesku, Justin's Johnson, Postolar Tripper i ST!llness, slobodno mogu ubrojati među domaće bendove. Ovi su Francuzi toliko vremena proveli u Lijepoj Našoj i odradili toliko nastupa da s publikom komuniciraju na solidnom hrvatskom, obrađuju hitove iz naše regije (Dubioza Kolektiv – Blam) i skladaju himne rakiji. Ipak, premda sam se s njima susreo toliko puta, ovog benda nikad dosta. Eksplozija energije, publika u transu i žestoki ska-punk ono je što ćete doživjeti svaki put kada prisustvujete ovom koncertu. Nakon fantastičnih Jokea, došao je red i na Postolar Tripper. Sasvim zasluženo su ponijeli status najvećih zvijezda festivala, a svojim su ga nastupom i opravdali. Promocija novog albuma krenula je prije nekoliko mjeseci, a zasad im ide odlično. Osim što su kvalitetu glazbe podigli na CD-u, isto su napravili i na koncertima. Ionako odlični u live izvedbi, Postolari su svakim danom sve bolji i bolji, a njihovi novi materijali sve su poznatiji i publici. Pred gotovo dva mjeseca, na njihovom nastupu u Rijeci, publika je na nove pjesme gledala u čudu, iako bi ih nakon nekoliko trenutaka ponio ritam. Ovih dana na Skaville festivalu, publika u glas prati band u izvedbi novih hitova, „Zorane, vrati se kući“, „SKA, SKA, SKA“, „Na kolodvoru“, „Largo“… Uslijedio je i posljednji bend festivala, australski The Resignators. Žestoki i energični, pobrinuli su se da se njihov prvi hrvatski nastup pamti. Ska-rock kombinacija učinila je kraj festivala fantastičnim, a ovaj je bend zaslužio novu pozivnicu za gostovanje u Hrvatskoj.

Ocjena ovogodišnjeg izdanja Skavillea je vrlo dobra. Lokacija možda nije savršena kao nekada Voz, ali je svakako dostojni nasljednik (nakon promašenog Preluka). Također, posjeta se činila solidna, ali svakako je moglo i bolje. Bendovi? Nakon prošlogodišnjih zvijezdi i legendi poput Fogga i Kellya, Skaville se vratio starom receptu otkrivanja odličnih bendova koji nemaju status zvijezde. Na kraju nam ne preostaje ništa drugo doli započeti pripreme za sedmo izdanje jedinog festivala u regiji specijaliziranog za ska glazbu.