2020. godina sve nam je bliže, a kako se ona približava, tako se i kulturni programi u Rijeci sve više zahuktavaju. Europska prijestolnica kulture se priprema, a iako uvijek može i bolje, 2018. godina ostati će zapamćena kao godina mnogih važnih inozemnih koncertnih gostovanja u Rijeci. U svoj toj šumi dobrih koncerata kojima su Riječani mogli svjedočiti u godini na izmaku, na kraju se našlo mjesta i za nešto world music zvuka.

Međunarodni dan migranata obilježava se u Rijeci godinama, no nikada nije održan na ovakvoj razini. Radionice, gastro događaj, diskusije... A sve uz žestoku završnicu u Pogonu Kulture u organizaciji Kuhinje kao programske sastavnice Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture. Izbor izvođača za završni koncert ovakve manifestacije – vrlo dobar. Recept: jedan kultan domaći bend koji miješa raznorazne utjecaje s raznih strana svijeta kao mamac za publiku te jedan vrlo zanimljiv bend sastavljen upravo od ilegalnih migranata.

Gustafi kao bend zadužen za zagrijavanje publike – koncept koji ne može čudnije zvučati. Veterani i doživotni vladari pučkih fešta i narodnih veselja na području Istre i Kvarnera upravo su taj zadatak dobili. I odradili su ga vrhunski, kao iskusna predgrupa. Koliko god postava promjenili tokom svog dugog životnog vijeka, Gustafi ostaju vrhunska koncertna atrakcija, nastupali oni u rock klubu, pašćanskim maškarama ili na glavnom gradskom trgu. Očito, jednako talenta imaju i za glumiti predgrupu pa su tako u večer krenuli laganijim tonovima i nešto manje poznatim uradcima da bi pojačavali kako je koncert odmicao. Naravno, vrhunac je uslijedio kada su se odlučili odsvirati "Brkicu" i "Katarinu", jednu za drugom. Nakon toga jednostavno nije bilo posustajanja do kraja nastupa. Publika u ekstazi, a Edi Maružin i njegova družina bez posustajanja do zadnjeg takta koncerta. Slika je to koja je obilježila karijeru Gustafa te je tako bilo i ovoga puta.

Nakon kratkog predaha od oduševljenja koje su izazvali Gustafi, došao je red i na glavnu atrakciju. Che Sudaka je bend karakterističnog sastava, sastavljena od troje ilegalnih migranata iz Argentine i Kolumbije koji su se okupili na ulicama Barcelone, a zatim krenuli u osvajanje glazbene Europe. Glazba koju sviraju specifična je mestizo/reggae/salsa/flamingo/cumbia/ska-punk mješavina, a sama postava benda također je karakteristična. Naime, praćeni sampleovima, ova četvorka nastupa bez bubnjeva i klavijatura, a dvoje članova više puta mijenja svoje instrumente (harmonika, razne gitare, razni južnoamerički žičani instrumenti), ovisno o fazi koncerta. Iako društveno angažirani, umjesto žestinom, Che Sudaka obasipa veseljem. Podsjećajući na neku neobičnu mješavinu Manu Chaoa, Ojos de Brujo, Amparo Sanchez i Ska-P-a, Che Sudaka pozitivnom i plesnom energijom obrađuje probleme „ljudi izvan sistema“. Sve to jako dobro zvuči i nudi priliku za vrhunsku zabavu, međutim vrlo često na površinu ispliva činjenica da je velik dio nastupa uživo nasnimljen na matricama i sampleovima te zagušuje i ograničava dojam koji je inače vrlo dobar. Šteta, jer je (osim toga) Che Sudaka jedan izvrstan bend koji ima potencijala za vrhunsku koncertnu atrakciju. Europska prijestolnica kulture 2020. godine sve je bliže te je tu titulu nužno što bolje iskoristiti. Upoznavanje sa zvukom i radom Che Sudake vrlo je dobar primjer kvalitetnog korištenja onoga što nam ova titula pruža. Nadajmo se da će nam EPK organizacija pružiti još mnoštvo ovakvih prilika.

Foto: Rijeka 2020