Sjedaš u bus koji te iz kampa vozi po prvi puta na festival, ježi se apsolutno svaki dio tijela, plešeš i pjevaš u glas s cijelim autobusom jer šofer na mikrofon stavlja zvučnik iz kojeg pršti dubčina. Osjećaj je nevjerojatan! Ulazak na festival nije ništa manje uzbudljiv, to je trenutak u kojem se osjećaš kao da si došao doma! Sa svakog floora iz nevjerojatnih soundsystema možeš čuti dub, i samo dub! Naravno, nađe se tu reggae rootsa, rub a duba i ostalog, no u tragovima. Svi su nabrijani, opušteni i željni jednog- bassa! International Dub Gathering je jedno uistinu veliko i međunarodno okupljanje dub familije.

Festivalu je ovo bila druga godina održavanja, a već je premašio zavidan broj posjetitelja, koji je prve godine iznosio preko 7000 gostiju. Meni je također bila druga godina dolaska, jer je jedan pogled na popis izvođača bio dovoljan da to nikako ne propustim. Jasno se vidi kako festival napreduje i raste, što nije nimalo neobično s obzirom da su organizatori festivala također organizatori Rototoma. Redovi su se u usporedbi s prošlom godinom razdužili, tako da su na manji noćni floor posjetitelji znali čekati i preko sat vremena za ulazak, što nalaže festivalu promjenu lokacije ili ograničenje broja posjetitelja sljedeće godine. Dnevni florovi su zaista odlični. Za razliku od lijepe naše Hrvatske, tamo cijela priča kreće u 12h popodne kada se festival puni. Jednostavno nema razlike između dana i noći, svi plešu od kada uđu dok ne izađu, nema milosti. Ovdje smo naviknuti da se u jedan ujutro kreće partijati, ali u Barceloni se ne gubi vrijeme!


Festival je smješten u aqua parku, tako da se na neki način osjećaš kao dijete i apsolutno ti ništa ne nedostaje. Cuga je dosta skupa, ali čaša vrijedi jedan euro, pa se jedan Balkanac uvijek može snaći. Hodajući kroz festival uistinu možeš upoznati ljude iz svih dijelova Europe, a vjerujem i šire. Većinski su posjetitelji Francuzi, no veliki je broj Talijana, Rumunja, Engleza, a sa sigurnošću je bila i jedan posjetiteljica iz Hrvatske.

Kada se počinje pričati o soundsystemima i izvođačima, pitanje je od kuda krenuti, no možda bi za početak izdvojila soundsysteme, drage i nevjerojatne soundsysteme! Krenimo od Jah Tubbys koji je tresao i najmanje kosti naših tijela, kao i Blackboard Jungle, Stand High Patrol, Word Sound and Power, Green Light i Legal Shot. Svi su zaslužni za nevjerojatne doze bassa u našim tijelima, no to je samo jedan dio priče, a drugi su svi izvođači. Na line-upu se ponovno pojavio svjetski poznati Panda dub, Zion Train, Mad Professor, Moa Ambessa, King Earthquake, Vibronics, OnDubGround… I tako bi se dalo nabrajati u nedogled. Najavljeni Niko iz O.B.F-a se razbolio i otkazao, no moram priznati da s obzirom na ponudu, uopće nije nedostajao.

Kao šećer na kraju, tu su bili Iration Steppas koji su posjetitelje doveli do ludila zadnjih minuta festivala. Nakon last tunea je atmosfera nadišla očekivanja. Za kraj se organizator morao oglasiti i doslovno potjerati ljude van, jer se mi nismo dali! Ovaj je festival stvoren za svakoga tko neizmjerno uživa u dubu i bass vibracijama. Svi koji su se našli u opisu, ovaj vam je festival moja topla preporuka! Dub it!

Foto: Adriá Bosch