Ovogodišnji dan kanabisa "pao" nam je usred tjedna no to nije spriječilo da zagrebački klub KSET obilježi sveti dan jedne od najkorisnih i najstigamatiziranijih biljki na svijetu. Vrlo je logično da se sve skupa spoji s reggae koncertom našeg sastava, One Dread.

Ako niste imali prilike gledati One Dread uživo, pogledajte. Tri vokalistice koje svojom nevjerovatnom energijom konstantno podižu atmosferu uz vrlo usvirane klavijature, gitaru, bas i bubanj, svakako vrijede pažnje. One Dread nisu klasičan tribute sastav već bend koji dobro poznaje povijesni reggae opus, no svi znamo da za napredak benda to nije dovoljno.

Pri početku koncerta na pozornicu je došao Vjeran Skurjeni iz projekta Hrvatska-zemlja zdravlja koji je najavio da su kao udruga poslali dokument hrvatskoj Vladi, ministarstvu pravosuđa i unutarnjih poslova, kao i drugim institucijama o slobodi korištanja tzv.marihuane, a navedeni dokument institucije mogu osporiti unutar 30 dana, a ako to ne učine unutar navedenog roka, biljka je slobodna. Obzirom da je u Hrvatskoj potrebno ponekad 30 godina da se stvari pomaknu s mjesta, a ne 30 dana vidjet ćemo hoće li cijela priča u praksi zaživjeti. Suludo je da trebamo tražiti slobodu biljke, no razvoj "napredne" civilizacije nam je to omogućio. 

Nakon govorancije gospodina Skurjenog koji se uspješno izborio s klupskom atmosferom, nastavila se svirka One Dreada. U već kreiranoj odličnoj atmosferi, pun KSET dostojno je proslavio 420 uz sve reggae klasike poput „Buffalo Soldier“, „Guess Who's Coming To Dinner“, „Sweet (A Lalala Long)“, „Bad Boys“, „Exodus“, zatim se Stingov hit „Englishman In New York“ vrlo vješto pretvorio u Jamajkanca. Od glazbenih gostiju, djevojke su imale mušku vokalnu pripomoć na „Sweet (A Lalala Long)“, „Bad Boys“ i „Johnny Be Goode“. Naravno, sviralo se pregršt drugih reggae hitova, no sve je to standardni koncertni repertoar kojeg, ako ste jednom poslušali, čuli ste sve. Ali, napokon je njihova lokomtiva izbačena iz tih ušemljenih tračnica jer su izašli s autorskom pjesmom duberskom „Noncomplaint“ koja u vokalnom segmentu ima i elemente dancehalla. Obzirom da je One Dread super usviran sastav, zdušno sam cijelo vrijeme navijala za njihov autorski rad jer je to korak naprijed za njih, a i našoj sceni kronično nedostaju pravi reggae bendovi. Voljela bi da se roots društvu Brain Holidaysa pridruži i One Dread.

Cijeli koncert je protekao u iznimno veseloj atmosferi, kako i priliči jednom reggae izdanju 420-a. 

©Fotosekcija KSET-a: Ljiljana Vukmanović