O Antenatu se proteklih dana poprilično puno pisalo stoga je nepotrebno previše duljiti s uvodom tko su oni i od kuda dolaze. U petak, 7.4.2017. godine održali su koncert povodom 20 godina djelovanja. Već 20? Upravo tako! Bilo je za očekivat da će održati koncert za pamćenje, ali ipak su nas s pojedinostima uspjeli iznenaditi. Nažalost, kašnjenje na koncert je opet ostavilo iza sebe žrtvu, a to je predgrupa Kazan koju nisam uspjela poslušati. Nadam se da ću uskoro imati priliku pogledati njihov live koncert. Međutim, s obzirom da držim do toga da je Antenat jedan od najkvalitetnijih hrvatskih bendova, uzet ću si za pravo napisati nešto o njima iz svojeg ugla gledanja prije nego što pređem na osvrt s koncerta.

Voljela bih kada bi svaki čovjek imao taj „jedan bend“ koji mu znači onoliko koliko meni znači Antenat. Muči me kako napisati i opisati krajnje iskreno odnos prema tom bendu, a da ne ispadne patetično, no ipak ću pokušati. Smatram da u svakom pojedincu živi mali umjetnik, a veličina Antenata je upravo u tome što imaju sposobnost probuditi tog malog umjetnika u ljudima, barem što se tiče mog slučaja. Njihovi tekstovi i glazba su mi često puta poslužili kao motivacija i inspiracija za dalje i ne znam zašto je tomu tako, ali pretpostavljam da je za to 'kriva' ogromna količina energije koju preko glazbe prenose ljudima. To je vjerojatno i razlog zašto mi se s tim bendom dogodila ljubav na prvi „osluh“ kada sam ih prvi put čula na CroReggae Festu u Pauku, 2008. godine, zajedno sa ST!llnessom koji su mi se, također, od tada uvukli pod kožu i na mp3 playlistu. Od tada je prošlo dosta vremena i neke stvari su se promijenile, no ono što je ostalo je i dalje ljubav prema tom bendu, njihovim pjesmama te live nastupima s kojih nikada nisam otišla razočarana ili bez neke snažne emocije.

No, da se vratimo na koncert u Tvornici. Uletila sam u dvoranu točno na pjesmu "Izvor" i taman kada sam se počela ljuljati u ritmu predivnih zvukova se dogodilo nešto izvrsno. Svojevremeno sam gledala ST!llness i Antenat kao nerazdvojive bendove i baš sam uoči koncerta razmišljala o njihovoj legendarnoj suradnji na pjesmi "Utopija". Kao da su znali da vjerojatno dio publike žudi za daljnjom suradnjom s tim bendom stoga su počeli svirati svoju verziju ST!llnessove pjesme "Egoskopija" što je rezultiralo velikim oduševljenjem publike, a kod mene je čak izazvalo suze u očima. Naravno, radosnice! Nakon toga je uslijedila pjesma "Nazorova". Nekako je nerealno očekivati da će se publika prilikom nekih pjesama u potpunosti utišati, ali prilikom ove pjesme me baš zasmetalo što je žamor publike bio prevelik jer je bend izvodio jednu od najčarobnijih pjesama koju je uistinu potrebno osjetit na način da svako za sebe pojedinačno zaklopi oči i otplovi tamo negdje daleko. No, kao što rekoh, bilo bi ludo očekivati da će puna dvorana na jednak način doživjeti koncert. Potom su odsvirali pjesmu "The Moment" s prvog albuma "Subing", a nakon toga je pjevač benda Nenad Kovačić pozvao brass sekciju na pozornicu. S pjesmom "Globalize Freedom" su krenuli uzlaznom putanjom graditi atmosferu koncerta. Moram istaknuti koliko je bend dobro uigran te kako je pjevač Nenad kao svojevrsni vođa (bez negativnih konotacija na spomen te riječi) koji vodi bend kroz svaku pjesmu te gestikulacijama naznačuje krajeve i breakove pjesama što izgleda poprilično moćno. Na moju veliku sreću, bend je krenuo svirati još jednu pjesmu s drugog albuma koja se zove "Full Of Light", a potom su uslijedile dvije pjesme, "Muzička" i "Jug", s najnovijeg albuma Izlet. Po reakcijama publike dalo bi se zaključit da su daleko najpopularnije pjesme s albuma "Izlet", iako su i „stare“ pjesme pozdravljene s oduševljenjem. Ipak, lijepo je čuti publiku kako pjeva u glas s bendom pjesme, bilo one „stare“ ili „nove“. Nakon toga se na stage popeo Karlo Slavikovski, poznatiji kao prva truba u najranijoj fazi benda i odsvirali su, kako su sami rekli, možda čak i najstariju pjesmu "Slon". Publika je podivljala od sreće i oduševljenja, a odmah je iza „najstarije“ pjesme uslijedila „najnovija“ pjesma "Danas ima sutra". Možda je pjesma još prefriška pa nije bilo nekih posebnih reakcija publike, no ipak je pjesma odsvirana na zavidnoj razini. Antenat je na svojoj fan stranici dao naslutiti da će plesačica Nikolina Komljenović biti gošća na koncertu i upravo se to dogodilo na pjesmi "Bolivija". Ples na svili je čaroban sam po sebi, a uz bend kao što je Antenat se zbilja stvorila izvanredna atmosfera. U ovom slučaju plesačica uopće nije skretala pažnju s benda, nego se dogodila izvrsna sinergija koja je savršeno funkcionirala za cjelokupan dojam. Ipak su, uglavnom, oči bile uperene u plesačicu koja je izvodila razne elemente te impresionirala profinjenim pokretima i gipkošću. Uslijedila je još pjesma Velebeat koja mi je uvijek označavala vrhunac na njihovim koncertima jer se, također, radi o jednoj o najdražih pjesama, no već iza nje su slijedile pjesme s prvog albuma, "Possibility" i "Trttrt" koje je publika jedva dočekala te se pošteno naskakala i nadivljala.Taman kad sam pomislila da atmosfera ne može biti luđa, bend je krenuo s pjesmom "Badman" na kojoj nikad ne znate jeste li u nekom afričkom plemenu i slušate oriđiđi zvukove Afrike ili ste još uvijek na koncertu u Tvornici. Nakon nekoliko pjesama poput "Them Promise", "DBK", "Propisan red" konačno je na red došla pjesma "Izlet". Lagano je svima bilo jasno da se bliži kraj koncerta, ali nezasitna publika je htjela još. I naravno, to ne bi bilo to, da koncert nije završio s pjesmom Ima nas dovoljno. Zbilja ih je bilo i više nego dovoljno na pozornici kada je pjevač benda počeo poimence pozivat bivše i sadašnje članove benda na pozornicu. Na taj način je završila još jedna lijepa priča ovog benda koju će se mnogi rado prisjećati.

Često sam se ulovila u razmišljanju o tome kako je moguće da tako izvrstan bend nema ekvivalentnu popularnost u našoj zemlji, ali vrlo brzo sam došla do zaključka kako možda to više ne bi bio Antenat. Vjerojatno je njihov odabir, da ostanu u tom krugu underground glazbe, zaslužan za to da imaju vjerne fanove kojima njihova glazba nije bila servirana na pladnju, već su se morali potruditi da dođu do nje. Upravo je taj dio Antenata najljepši i daje poruku mladim glazbenicima kako je najbitnije raditi iskrenu glazbu, a kad-tad će publika to prepoznati. Dokaz za to razmišljanje je definitivno puna dvorana Tvornice kulture koja prepoznaje veličinu i kvalitetu ovog benda.

Foto: Manuel Perlić