One Dread ima onu dobru energiju koju možete nanjušiti i prije nego ih pogledate uživo. Moj prvi susret s ovim bendom je bio u apsolutno drugačijem sastavu prije desetak godina i nakon njihovog raspada/pauziranja poprilično sam se brzo pomirila da je s tim bendom gotovo. Kad eto njih prije nekoliko godina opet na sceni u izmijenjenom sastavu. Dugo me zagrebački putevi nikako nisu mogli navesti na njihov koncert, no napokon je to svemiru uspjelo u četvrtak 5. svibnja u Vinylu.

One Dread naizgled predvode tri mlade dame, vokalistice Tea, Tena i Nika koje su se u Vinylu jednostavno stopile s pozornicom. Iako njih tri imaju iznimnu energiju koja vas jednostavno uvodi i ne pušta iz vrtloga reggaea, pozadinski svirački dio daje osovinu One Dreadu. Klavijature, bas gitara, gitara i bubanj One Dreada kao da maratonski mogu svirati sve što zamislite. Teško mi je reći kojim redoslijedom su se nizali svi mogući reggae hitovi starijeg i novijeg datuma. Bilo je tu svega, od Petera Tosha, Boba Marleya, Alborosiea, Tanye Stephens, Damiana Marleya, Toots and The Maytalsa pa sve do slavljenja svete biljke da bi se koncert priveo kraju protiv volje benda s poganjem na Manu Chao.

Moram priznati da sam došla u Vinyl s očekivanjem da će odsvirati sat vremena u stilu tribute to Bob Marley no dobili smo porciju odlične reggae svirke koja melje sve pred sobom sa svojim dobrim vibracijama. Sviraju u beskonačnost i to s punim plućima. U ovom moru vibre dajnamsamoduba, jedan ovakav „proizvod“ svakako treba cijeniti. Dok ovo pišem, palo mi je na pamet kako bi bilo zanimljivo da „skinu“ domaće reggae izvođače. Odnosno, ne moraju biti nužno reggae izvođači, ali da ih One Dread izvedu na svoj način.

Bilo kako bilo, One Dread su potvrdili hvaljenje publike i želim im da sviraju samo hrabro naprijed!
Foto: Stipe