Prvi put sam se s Drvoredom susreo pred nekoliko godina, potpuno nenadano. Čekajući radijski interview s jednim bendom na Delta Street Summer Sessionu, riječkom cijeloljetnom uličnom festivalu (većinom) demo bendova, svjedočio sam tonskoj probi jedinog benda te večeri koji mi je bio apsolutno nepoznat, Drvoreda. Već su me onda očarali svojim zvukom i atmosferom, a kada je tonska proba zabavnija od većine tog ljeta doživljenih koncerata, jasno je da se radi o nečemu vrlo vrijednom. Naravno, odmah je pao i potpuno spontani i nepripremljeni interview, ne bi li za Drvored čuli i drugi, a zbog montaže istoga sam kasnije propustio sam koncert. No sve propušteno nadoknađeno je prošlog vikenda u Palachu.

Tada, prilikom prvog susreta, Drvored je tek počeo privlačiti prve znatiželjnike. Sada, nekoliko godina kasnije, Rijeka je imala priliku čuti Drvored po prvi put nakon objave albuma prvijenca. Uvijek na glasu kao zahtjevna, riječka publika nikome nije lak zalogaj, a Drvored je dobio priliku, nakon Delte i Kluba, osvojiti ju u kultnom riječkom klubu Palach. Treća prostorija ovog kluba iz kojeg su u osvajanje glazbene povijesti krenula mnoga velika imena Rijeke i okolice nije bila potpuno ispunjena. Dapače, teško ju je opisati i ugodno popunjenom. No upravo u tom ambijentu Drvored je dobio adut koji mu definitivno odgovara. Svaki je posjetitelj oko sebe imao sasvim dovoljno mjesta da se nekontrolirano raspleše. Rekoh, upravo adut koji neizmjerno odgovara veselom Drvoredu.
Koncert je započeo uz dugi uvod koji se pretočio u „Balkankan“, da bi zatim tok koncerta krenuo na preskok prelaziti cijeli „Arhelino“, ali i neke pjesme koje su (navodno) u razmatranju za sljedeći album. No, bez obzira na redoslijed pjesama, Drvored je atmosferu održavao veselom i rasplesanom, a koncert je od početka do kraja odrađen vrhunski. Redale su se tu „Limena glazbo“, „Ribar“, „Le Vent“, „Polejna“, „More“, „Johnny Ketty“... ali publika je uvijek odgovarala plesom, bilo da se njihala u ritmu „laganica“ ili se u potpunosti raspustila i luđački rasplesala na balkankan i ska ritmove.

Kada imate bend čija glazba odiše pozitivom, a isti je zna izvoditi na vrhunskom nivou, ali u potpunosti opušteno i uživajući u svakom tonu, koncert ne može biti loš. Dapače, uz ekipu kao što je Drvored uživati ćete kao na rijetko kojoj svirci. Dodamo li tome i vrlo opuštenu i prijateljsku, ali iskrenu komunikaciju s publikom, kojoj teško mogu konkurirati i puno iskusniji crowd pleaseri, jasno je da Drvored već sada (iako još uvijek relativno mlad) radi vrhunski posao. Još samo da je malo manje „Ovo je zadnja pjesma“-„Ne, ipak nije“ fora, komunikacija s publikom bi se svela pod savršenu.

Nedavno je kolegica Ivana Tolić, nakon Drvoredovog prvog koncerta u Tvornici kulture, ustanovila da konačno imamo nasljednika Antenata. S ovom tvrdnjom se i ja u potpunosti slažem, ali uz napomenu da Drvored možda ima i veći potencijal za uspjeh kod šire publike. Jednostavno, Antenat je kultni i vrhunski bend, ali njihov je zvuk (iako bez premca) uvijek bio ograničen na nešto užu publiku, dok Drvored ima mnogo „lakši“ zvuk, ali još uvijek neosporne kvalitete. Taj atribut će im, uz ovako zabavne i vrhunski odrađene koncerte, sigurno donijeti mnoštvo obožavatelja raznih profila.