Dogodilo se i to: party, koncert i plesnjak u jednom! I to na dubu! Da, da, ljudi moji, sezona je službeno otvorena i očekivanja koliko god da su bila visoka, sada su još i viša, a za to su „krivi“ naši jučerašnji gosti. Razbacali su nas kao marionete po Sirupu i mislim da nema te osobe koja nije imala upalu mišića ili barem bolove u gležnjevima. Klupska atmosfera pretvorila se u festivalsku, ljudi su se „talili“ od ritma, a izvođačima su samo ručnici falili na pultu.

Drago mi je što sam ovaj nastup Iration Steppasa nisam slušala na festivalu nego u klubu iz dva razloga: jer festival bi „utopio“ fokus na izvođače koji su djelovali kao da su posebno za nas složili set i kao da smo jedina publika na svijetu. Možemo sad pričati da profesionalci tako to rade, no malo koga sam vidjela za vrijeme (dub) nastupa da tako dobro osjeća što publika sljedeće želi čuti. Ozvučenje je bilo taman kako treba, dovoljno glasno, bassno i čisto; svaka stvar se čula besprijekorno. Sve na što se dub ikada razgranao sinoć se u Sirupu moglo čuti; od steppera preko nekog čudnog groove duba pa sve do graničnog dub techna, usudim se reći. Da mi je netko rekao da postoji set koji sadrži sve to i drži publiku nekoliko sati u transu, rekla bih mu da je pošemerio, ali Irationi znaju svoj posao. Bilo je u publici i onih zalutalih s pitanjima poput: „E,kakva je ovo muzika?“ ili „Zašto je toliki upad?“ Do kraja večeri, nisu požalili ni trenutka ni lipe jer im je bilo jasno zašto je većina nas tako nestrpljivo iščekivala ovo gostovanje. A da vam istinu kažem, drago mi je bilo vidjeti nova lica na dubu koja su pokleknula pred ovakvom žestokom energijom!

Naše snage otvorile su i zatvorile party i ne mogu zamisliti bolje otvorenje od onog koji je Bass Culture priredio, jedino bi mi bilo draže da je Jahstice malo više „zapržio“, odnosno da su nastavili u groundation tonu jer nam je Iration zapravo još više napunio baterije od trenutka kad je počeo. No kako svemu dolazi kraj, Jahstice je vjerojatno dobro procijenio da zadnji ples treba pripremiti publiku na slatki umor nakon dvodnevnog dubbanja. Ipak su nam odvrnuli nekoliko dobrih starih stvari koje ćemo uvijek objeručke dočekati. Moram napomenuti još i da sam zahvalna što se pojavom svih novijih organizatorskih kolektiva i duboljubaca scena obogatila za nekoliko razina više i da se možemo pohvaliti impresivnom listom imena koja su prošla kroz zagrebačke klubove. A to potvrđuje i činjenica da su se gotovo svi izvođači vratili bar jednom ili planiraju povratak.