Drugi dan sam odlučila otići u grad u dućan. Cijeli je gradić obučen u rasta boje. Sve mi se čini relativno jeftino, oko 1 eura, pivo je 22 centa ako se kupi 24 komada, inače je 25, što je ultra niska cijena. Navečer sam na Main Stageu sam došla poslušati Hollie Cook. Mladu pjevačicu zvonkog glasa koji se savršeno uklapa u neki dreamy reggae/dub zvuk, ona kaže da je to "tropical pop"! Bass na trenutke dere do ibera, to mi se sviđa. Neki stoje, neki sjede, ali svi se njišu bar malo u ritmu. Nakon Hollie nastupila je popularna španjolska etno/reggae/flamenco grupa Chambao. Pjevačica ima snažan i zanimljiv vokal, ali je zvučalo malo dosadno, za moj pojam prelagano... Cijeli drugi dan mi je bio nekako prelagan, ali dobar za chillanje na travi. Trenutak večeri je bio neplanirani susret s prijateljicom iz Izraela koju sam upoznala u Valenciji. Jako je draga, hoda bosa, svira gitaru i fino kuha... A prekjučer se odlučila pridružiti našoj maloj obitelji u kampu.

Kamp je super, ima sve što ti treba, mašine za pranje veša, lockere, punjače, kuhinju, tuševe, i super wc-e (nisu toitoi, nego kao oni kod kuće). U kampu neki jedu, šetaju, voze bicikl, sviraju, neki drijemaju, žongliraju, tuširaju se, goli, neki ne, neki se spremaju za plažu, razgibavaju, a neki rade, prodaju razne suvenire, čajeve ili ljekovito bilje...

Treći dan je bio jedan od najiščekivaniji, čini mi se da je bilo više ljudi nego prijašnjih dana, zbog legendarnog Bunny Wailera i od nedavno megapopularnog trojca Major Lazera. Krenuli smo na The Pioneers (jamajkanski reggae band iz 62.), ali zastali na prvom Showcase Stageu gdje nas je privukao simpatičan band iz Valencije, Candela Roots. Nakon toga smo uspjeli poslušati nekoliko pjesama The Pioneersa koji su to vrlo dobro odradili. Predivan je taj veseo i nevin reggae zvuk 70-ih.

Bunny Wailer je odlično izveo drugi od tri tributea Marleyu ove godine. Otpjevao je neke svoje, neke Marileyeve i neke legendarne dragog nam Petera Tosha. Jako dobro, toliko dobro da smo uspjeli nakon koncerta zadovoljno zadrijemati na travi u African Villageu. Reklo bi se šećer na kraju, ali u ovom slučaju smeće na kraju, na Main su došli Major Lazer. Nakon prve stvari poželjela sam otići što dalje od tog ekstra lošeg i neprimjerenog nastupa za jedan ovako divan festival. Mislim da su postali materijal za Ultru.

I tako, pobjegavši glavom bez obzira, možete zaključiti gdje su me noge dovele, naravno na Dub Akademiju i Mungose s Charley P-em, nakon čega su uslijedili Classic Wonder Veterans sa Solo Bantonom, večer je ipak imala svoj šećer! Do sljedećeg tipkanja, salute!