Puštam glazbu i kreće energija; nešto je živo. Budim silnu zvijer i to jednu ljutu. Kreće snažan ritam koji tjera na pokret.

Dead Fish je koprivnički bend koji me isprva jako podsjetio na Dubiozu ili ST!llness, stilski i tematski. Ljuti glas novog pripovjedača koji priča još uvijek istu priču. Ništa ne valja, a nitko se ne miče s mjesta; svi smo ljuti. Grubi, katkad neuravnoteženi vokali i nabrijani ritam svoju poruku šalju iz pjesme u pjesmu tako da na kraju, bez obzira na trajanje albuma, zamaraju jer tema je uglavnom samo jedna i svi smo je već čuli i previše puta. „Hajde budi to“ se od depresivne teme odmiče, a i uvodi saksofon čime stvar dobiva na tečnosti. Povremeno izraženiji ska u basu i kombiniranje s saksofonom i trubom djeluje blagotvorno. „Znam da ne znam“ tako postaje svijetla točka albuma, nešto manje ogorčena i opuštenija stvar. 

„Okreni ploču“ je možda sve što smo već negdje čuli, ali rečeno s puno energije i iskrenosti koja drugdje često nedostaje. U osnovi, album je jako dobra ideja kojoj manjka pažljivija i bogatija razrada, a bend je pokazao potencijal za temeljite promjene u razmaku od dva albuma.