Nakon dva albuma, puno svirki i izmjene članova benda, Ringišpil se okrenuo čistijem ska zvuku. Iako nakon energične ska punk faze bend djeluje pomalo opustošeno ljubiteljima jačeg zvuka, novi album nosi pitomi i zreliji plesan zvuk.

Dobro poznata priča u novom ruhu; i dalje isfrustrirani pojedinac u zakržljaloj sredini. Klasična ska podloga katkad se vraća na stariji Ringišpilov zvuk, ali sada melodiju, umjesto upečatljivije puhačke sekcije s trubama, vode saksofon i klavijature. Iako ta kombinacija nosi zasićenje, glavni pomak benda je upravo u složenijoj kompoziciji glazbe, dobro ukomponirane melodije gdje puhači više nisu odgovor na melodiju ili samo dio pripjeva, već saksofon postaje ravnopravan instrument u bendu. Dio pjesama na mahove zvuče kao eksperimentiranje s novim zvukom, no album nosi i kvalitetnije "Nebeski svod", "11 Avgust", "Mali grad" sa zaokruženijom idejom koje ne postaju zamorne ili monotone.

Isfrustrirani Ringišpil prerastao je svoj status demo benda. Zreliji ironični prizvuk dobro se uklapa u tekstove nekih pjesama jer povratak na starije uratke u novoj postavi i nije najsretnija priča. "Nikad više mlad, lep i glup", nedostajat će nam nekadašnji živi duh ovog benda, no prihvaćamo i ovo naborano lice s nadom da nam neće ostaviti gorak okus.