Busy Signal, pravim imenom Reanno Gordon je zasigurno jedan od produktivnijih izvođača s jamajkanske reggae scene prepoznatljivog brzog flowa kojeg šira dancehall publika pamti po hitovima kao što su "Hustling", "Jail", "Unknown Number", "Wine Pon Di Edge", "Tic Toc", "Picante" i mnogim drugima.

U ožujku ove godine zbog velikog interesa, čak i prije službenog datuma, izdao je svoj četvrti studijski album za veliki VP Record pod nazivom „Reggae Music Again“ koji je sniman uživo u legendarnom Tuff Gong studiju u Kingstonu s vrhunskim glazbenicima i producentima s Otoka.

Nakon većeg uspjeha roots balada „Nightshift“ i „One More Night“ s prošlog albuma „D.O.B.“  izdanog  2010. godine također za VP Records, moglo se naslutiti u kojem će smjeru sazrijevati Busyev glazbeni izričaj te nam je ovog puta pripremio izričito roots/rock album. Kako sam Busy kaže razlog snimanja ovakvog albuma je odavanje počasti reggae zajednici zbog svega što je učinila za njega na njegovom putu do statusa svjetske glazbene zvijezde.

Album započinje kratkim Busyevim „mislima“ u kojima daje do znanja da je ovo jedno realno izdanje na kojem će svatko pronaći nešto za sebe i bez problema povezati se s cjelokupnom vibrom nakon čega slijedi direktan start s dvije moralno osvještene „bombe“ pod nazivom „Run Weh“ i „Modern Day Slavery“ u kojima Busy žestoko kritizira loše strane reggae/dancehall industrije tj. poruke pjesama i ponašanje pojedinih artista kao što su nasilje i sve popularnije bleachanje te probleme društva poput lažne demokracije inspiriranu govorima Marcusa Garveya, jamajkanskog borca za slobodu.

„...Play the music again, yes mek we unite again...“ stihovi su kojima u vrlo zaraznoj naslovnoj skladbi "Reggae Music Again" poziva na zajedništvo i priziva neka bolja vremena. Busy se i ovog puta pobrinuo da ljubitelji njegovih nešto mekših, ljubavnih lirika budu zadovoljeni te se u sljedeće dvije „Come over“ i „Royal Night“ skladbe u lovers rock stilu približava romantičnim uspješnicama s prethodnog albuma.

Surova  „Kingston Town“ upoznaje vas s tamnom stranom glavnog grada u međuvremenu je doživjela i službeni remix na kojem gostuje Damian Marley, a snimljen je i video, s pravom se može istaknuti kao jedna od udarnih skladbi s albuma. „119“ na kojoj gostuju pjevač Anthony Red Rose i Joe Lickshot na vokalnim efektima odrađena je u oldschool  dancehall stilu s jasnom porukom poštivanja kulturnog naslijeđa u reggae glazbi dok u slijedećim  „Fire Ball“ i „Wicked Man“ dolazi do izražaja Busyeva vještina izgovora i slaganja osvještenih rima preko new roots riddima. „Running From The Law“ skladba je ganja problematike s gostovanjem dva vrlo obećavajuća i super talentirana izvođača; Romain Virgo i Exco Levi koji su sveprisutniji i sigurno ćemo ih još dugo slušati.

Slijede ponovo Busyeve „misli“ koje će vas razuvjeriti činjenice da je potrebno posjedovati dreadove ili deklarirati se kao rasta u cilju stvaranja osvještene reggae glazbe. Tu su još duhovna „Jah Love“, inspiracijska „Part of Life“, „Sweetest Life“ koja ukazuje na mnoge pozitivne strane života, akustično savršenstvo „Comfort Zone“  i jedina obrada na albumu, balada u upbeat reggae tempu „Dream Dream“ Everly Brothersa iz 1958. godine. Album završava Busyevim mislima u kojima još jednom objašnjava razloge nastajanja albuma i zaključuje: „Reggae live!“.

Busy je ovim albumom dokazao kako kvalitetni dancehall "Deejay" lagano odradi roots album koji može ujediniti sve elemente modernog roots reggae-a i bez sumnje, instantno se lansirati među klasike. Busy je trenutno na odsluženju kazne slučaja starog deset godina, prije nego što se odlučio ozbiljnije baviti glazbom te nam jedino ostaje pričekati njegovo prijevremeno puštanje i nadati se da će turneja proći blizu naših prostora, a do tada uživajte uz „Reggae Music Again“.