Svi oni kažu za sebe da nisu novi u ovom poslu. Da iza sebe imaju dugogodišnji staž. Valjda da povećaju svoj renome izjavama umjesto djelima. Ali u slučaju ovog njemačkog producenta iz Stuttgarta to je izgleda zaista tako. Jer kad već u svega dvije godine od izlaska prvih 7-inčnih izdanja Jah Schulza, ta ista izdanja puštaju legendarni likovi poput Jah Shake i Don Lettsa, a Dougie Conscious (Conscious Sounds, Bush Chemists) preuzme mastering albuma, onda tu mora biti nešto oko ovog Nijemca, koji za sebe kaže da se već šesnaest godina bavi glazbom i produciranjem. Još kao tinejdžer je potpao pod utjecaj radova King Tubbyja, Mad Professora i Adriana Sherwooda, a to se itekako čuje u prvom albumu "A Railroad Session". Skupini od osam traka, nastalih tijekom godina u brojnim suradnjama u kojima Jah Schulz po prvi put opširno izlaže svoj stil miksanja i produciranja. I ima se što čuti. Ono što se na prvu doima kao još jedno tipično suvremeno steppers izdanje, u daljnjem tijeku se ispostavlja kao autorski jako i sasvim istančano djelo duba, koje uopće ni po čemu nije ograničeno. U uvodnoj "Dub Sensor" odjekuje morriconeovska western melodija, kao da Jah Schulz svoj dub prodaje za šaku dolara. Ali vrtoglavo filigrana ritmika u "Go See the Dub" daje do znanja da je njegov dub puno vrijedniji, posebno kad na red dođu lebdeće melodije saksofona njegovog dugogodišnjeg prijatelja Carstena Netza u "Mentally Tougher by Using Dub" i "Dub the Fjord". Ova potonja se uz to još ističe po snažnoj atmosferičnosti i psihodeliji, koju Jah Schulz projektira raznim soničnim vragolijama. Dok u posljednjoj "African Powa" ovaj Nijemac kreira jednu vrstu afričkog Kraftwerka s tribalno-mašinskom ritmikom, kao da je pri tome bio izravno inspiriran albumom "Noir et Blanc" afričko-francuskog dua Zazou Bikaye. A ako to nije sve ostalo samo ne prosječno i nezanimljivo, onda nemamo o čemu vise što pričati.

Fotografija: Adriana Kovacs